Prevaranti koji vrebaju na internetu

Isprva su se takvi zahtjevi na mom privatnom Facebook profilu pojavljivali  jednom tjedno. Američki vojnik, čije bi se lice i mišićave ruke dobro vidjele na slici, uputio bi mi zahtjev za prijateljstvom koji bih  ignorirala. Međutim, u jednom trenutku, prije otprilike godinu dana, ti su zahtjevi postali svakodnevni. U virtualnom svijetu sa mnom su se jako htjeli družiti američki vojnici, pripadnici specijalnih postrojbi, koji su često bili iz Dallasa u Teksasu. Zbog čega stalno dobivam ovakve zahtjeve, pitala sam se, pa sam ih jednom prilikom malo proučila. Svi su bili sredovječni, mišićavi, zgodni, imali su lijep osmijeh i bili su udovci. Činjenica da su sentimentalno slobodni sugerirala je da bi mi takvi, valjda, trebali postati zanimljivi. Kako je moguće da putuju po svijetu, živeći riskantne i opasne vojničke živote, a žene im doma redom poumirale, pomislila sam u jednom trenutku. Uskoro su moje prijateljice s mješavinom čuđenja i podsmijeha počele pričati o tome kako ih opsjedaju američki vojnici i marinci, udovci, koji se nalaze u raznim dijelovima svijeta, ali niti jedna od njih nije potvrdila neki takav zahtjev, da bismo doznale što se krije iza te pojave.

Ovih je dana misterij razjašnjen. Ne radi se o američkim vojnicima, nego prevarantima iz Nigerije, koji nisu tražili žene kako bi se s njima dopisivali i upoznavali, razvijali nježno prijateljstvo i obogatili njihov fond engleskih riječi – nego da bi ih opljačkali.

Fascinantna je činjenica da su dvije žene stare otprilike 60 godina, obje  iz Bjelovara, nasjele na tu priču i poslale prevarantima kojima se izgubio svaki trag, ukupno 188 tisuća kuna.

Jedva da me netko mogao uvjeriti da naše umirovljenice raspolažu s tolikim novcem, a onda ih još pronađu nekakvi prevaranti iz Nigerije i izvuku taj novac od njih, a da se nikada uživo nisu vidjeli.

 

U svim tekstovima koji su prenijeli vijest kako su dvije žene prevarene šturo smo obaviješteni da su prevaranti ženama slagali da posjeduju novac koji će podijeliti s njima, jer ga ne mogu držati kod sebe i tako stekli njihovo povjerenje, a kako bi izbjegli carinu, predložili su da im novac pošalju u paketima i onda im objasnili da prvo one moraju uplatiti novac njima, kako bi im oni poslali svoj.

Mislim da je ovo pogrešna interpretacija cijele priče.

Ispada da su žene ušle u dopisivanje također zbog novca, a muškarci su stekli njihovo povjerenje jer su im obećali poslati novac. Te žene nisu bile zainteresirane za novac, pa nema govora da su prevaranti stekli njihovo povjerenje spominjući im slanje novca. Njihovo povjerenje dobili su na drugačiji način, a kad se u priču u jednom trenutku upleo novac, one su bile samo zaljubljene žene koje svom muškarcu žele pomoći da se izvuče iz nevolje.

Za daljnji razvoj priče bilo bi zgodno znati jesu li te žene iz Bjelovara, koje su otprilike iste dobi, poznanice? I jesu li bodrile jedna drugu da prijave prevaru koja im se dogodila? Kako je moguće da u Hrvatskoj, pokraj tolikih sredovječnih korisnica Facebooka, baš u Bjelovaru žive dvije koje su ispale toliko naivne? Ili su se samo ove dvije žene iz Bjelovara do sad odvažile otići na policiju i prijaviti što im se dogodilo, upozoravajući tako i druge žene da ne nasjednu na ovu prevaru?

Vjerujem da je žrtava u Hrvatskoj daleko više i da ne žive sve u Bjelovaru, ali se srame o tome govoriti i otići na policiju. Da shema nije prolazila, prevaranti ne bi tako učestalo bombardirali zahtjevima za prijateljstvom žene na Balkanu i ne bih i sama na svom profilu osjetila najezdu američkih vojnika, kao da sam na nekoj internet stranici za upoznavanje tražila isključivo Amerikanca, bijelca iz Teksasa, vojnika i udovca.

FBI je izdao priopćenje da su iz Amerike ove prevare preusmjerene prema Europi, a naročito prema Balkanu, jer «su tamošnje žene prošle rat i suosjećaju dodatno s osobama koje se bore za mir u tuđini.»

To je jedna od mogućih interpretacija zbog čega su nasjele na zgodne i brižne američke vojnike iza čijih se lica krila banda koja pljačka lakovjerne žene. Drugo objašnjenje je da su mnoge žene na Balkanu jako usamljene.

I da su shvatile da je u Bjelovaru, kao i u svakom manjem hrvatskom gradu, veća mogućnost da ih udari auto na cesti, nego da upoznaju muškarca s kojim bi mogle zasnovati sentimentalnu vezu. I onda im se iz internetskih bespuća javio zgodan Amerikanac, udovac, željan ljubavi i pažnje, koji se nalazi u egzotičnom dijelu svijeta i vodi jako interesantan život, a nakon nekog vremena joj u dopisivanju povjerio da se zahvaljujući njihovoj vezi izvukao iz depresije. Mislim da su u tom trenutku postale lake mete.

Jednoj je čak obećan i zajednički život. Možda je to žena koja je dala čitavo bogatstvo, 180 000 kuna svom heroju, koji će jednog dana doći i izbaviti je od usamljenosti.

Koliko usamljenički život nagriza osobu i sužava njenu prosudbu sjajno je pokazala Marina Vujčić  u svom hit romanu «Susjed».

Žena koja čitav život živi sama u jednom zagrebačkom kvartu i u čiju zgradu useljava nepoznat i zgodan muškarac zaljubljuje se u svog susjeda, pa vremenom umišlja da je s njim u ljubavnoj vezi, što dovodi do niza peripetija. Umjesto facebooka, poprište radnje je jedna zgrada, kakvih je pun Zagreb i stan u kojem žena iscrpljena samotnim životom i nedostatkom kontakta s ljudima gubi dodir sa

stvarnošću i umišlja da je u vezi s nekim koga i ne poznaje.

Nije li se upravo to dogodilo ženama iz Bjelovara, za koje se toplo nadam da javnost nikad neće doznati njihova imena.

Uvjerena sam da im nije lako zbog razočaranja koje su doživjele, a pritom nisam sigurna što im je teže palo. Spoznaja da više neće vidjeti novac koji su uplatile ili činjenica da zgodan, brižan, zanimljiv i duhovit muškarac, s kojim su se tako dugo dopisivale, vidjele toliki broj njegovih fotografija da su se mogle zamisliti s njim na svim tim mjestima na kojima je bio – zapravo ne postoji? Odnosno, čovjek koji tako izgleda negdje postoji, ali joj se nikad u životu nije javio. I sve one riječi koje su ih noćima grijale, kako su mu postale toliko važne, da su ga njihova veza i komunikacija izvukle iz depresije, a on jedva čeka kada će se upoznati,  nisu bile istinite.

Kako će se one izvući iz ove situacije?

Prijateljstvom i humorom, nadam se. Jer u suprotnom  bi mogle doći na ideju da je bolje da ih udari auto na cesti, kad i na facebooku vrebaju zlikovci i lažljivci, pa se možda ne usude kročiti na njega.

Nisu one krive što se često ispostavi da kad su muškarci duhoviti, dragi, zanimljivi i zainteresirani – ili lažu ili ne postoje. Skupo su platile svoju vjeru da u ovom životu postoji mogućnost kako će nekoga, makar na daljinu, zavoljeti.

Sviđa ti se ova kolumna? Pronađi posljednju u najnovijem broju Glorije!

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *