Tipična žena nogometaša

Tijekom godina često me zbunjivala primjedba koja mi je upućena gotovo svaki put kad sam davala intervju ili pak zbog objavljivanja knjige bila predstavljana u medijima. Novinari i urednici uporno su isticali kako nisam «tipična žena nogometaša». Jeste li se kad osjetili glupo i nelagodno se smješkali u situaciji kad su ljudi uvjereni da vam laskaju, a vi biste im rado rekli da prestanu jer njihove riječi nemaju nikakvog smisla?
U svojoj zbunjenosti tada sam se pitala znaju li možda nešto što ja ne znam. Ok, ako nisam tipična žena nogometaša, pokažite mi, molim vas, jednu tipičnu, tako da shvatim o kakvoj se ženi radi – došlo mi je da ih zamolim.
S vremenom čovjek stekne samopouzdanje pa se usudi postaviti neka pitanja, izgovoriti ih makar zbog toga da se ne osjeća nelagodno. Tako sam se napokon odvažila pitati one koji su me na sva usta hvalili: Oprostite, ako ja nisam tipična žena nogometaša, recite mi koja jest, čisto da znam?
Pogled bi im skrenuo. Nelagodno bi se smješkali. I onda bih dobila različite odgovore. Pa znaš, ti si završila faks, radiš, ne ponašaš se ovako ili onako…
– Ali, vjerujte mi na riječ, nijedna žena nogometaša koju poznajem nije onda tipična. Mislim, neke su završile faks, a neke nisu, ima ih koje rade, kao i onih koje čuvaju i podižu djecu i prate muževe po svijetu, neke su pametnije, neke možda malo manje, ima ih povučenih i onih koje vole biti u centru pažnje. Ali sve su pristojne osobe i nisu tipične, različite su. Tipična je samo predrasuda koja šaroliku skupinu žena može staviti u jedan koš i prilijepiti im neke osobine samo zbog toga jer su se udale za momke koji se bave nogometom – govorila bih im. A oni bi se sa mnom složili.
– Ma imaš pravo. Glupo je imati predrasude – povlađivali bi mi, navodeći imena jedne, druge ili treće žene nogometaša koju slučajno poznaju i koja je sasvim ok cura, nije se puno promijenila niti dopustila da je opiju slava i novac njezinog muža.
Svi znamo da su mnoge javnosti poznate žene nogometaša postale poduzetnice, neke su ostvarile akademske karijere i rade na fakultetima, ima ih u glazbi i dizajnu, ponašaju se civilizirano i pristojno. Postoje i one koje su toliko samozatajne da se u javnosti za njih i ne zna.
A onda se pojavila ona. I moja je teorija pala u vodu.
Ipak postoji «tipična žena nogometaša», shvatila sam ovih dana. I ne samo da postoji, utjelovljenje je stereotipa koji je još i – nadogradila. Sprda se s onima koji imaju manje od nje pa moraju raditi manje plaćene poslove i javno tvrdi da su zakoni tu da se krše.
Žena postoji i postala je prototip, pramajka, Venera Miloska budućih tipičnih žena nogometaša kad se o njima bude govorilo.
A kada se o nekoj pristojnoj i pametnoj ženi – koja se udala za nogometaša, lijepo izgleda i ima stila te se bavi nekim poslom – bude pisalo da nije tipična žena nogometaša, to će značiti da nema dodirnu točku s njom.
Bude li pak tipična, moći će se reći da je tipična kao pola nje ili dvije trećine nje, jer u hrvatskoj je javnosti vlastitim naporima i trudom postala mjerna jedinica za bahatost, aroganciju i želju da budeš u centru pažnje – bez ikakva povoda.
Na jednoj društvenoj mreži proziva svoju spremačicu zbog nesposobnosti, kritizira je što joj je loše oprala džemper pa se smanjio. Nije više za upotrebu. Naravno, to je džemper poznate talijanske modne dizajnerice, da ne bi bilo zabune. Žena je imala potrebu svojim pratiteljima, a ima ih oko 100 000 koji budno prate svaki njezin korak, ocrniti spremačicu, a postavila je i pitanje treba li je otpustiti. Neka rulja presudi sudbini žene koju je stavila u poziciju roba. Sjećate li se filmova o gladijatorima, kad se neki rob bori protiv zvijeri u areni, pa na kraju borbe car okreće palac gore ili dolje? To je trenutak koji život znači, o njemu ona sanja, o moći kojom možeš gaziti zakone, odavati osobne podatke ljudi na internetu, odlučivati o sudbinama, jer posjeduješ status i novac pa si iznad svih.
Najmanji je problem što ima spremačicu. Da nema ljudi koji sebi mogu priuštiti spremačice, mnoge žene ne bi imale načina da ostvare bilo kakve prihode. Sjedile bi doma prekriženih ruku ili bile prisiljene tražiti teže i napornije poslove kako bi zaradile za život. Spremačica je nečija žena, majka i sestra. Ona može razbiti skupocjenu vazu ili svijećnjak, oštetiti tepih, uništiti omiljeni džemper. To joj je, u neku ruku, u opisu posla. A
ako radi, naravno da će joj se dogoditi pogreška. Može se dogoditi i da joj se pogreške događaju prečesto pa joj treba dati otkaz, kao i svakome tko ne radi dobro ono za što je plaćen. Potreba da o tome pišeš na društvenim mrežama, omalovažavaš je i fotografiraš ono što je napravila ne dolazi iz dokolice, nego iz bahatosti i obijesti. Iz dokolice se mogu čitati knjige, može se slikati i pisati poeziju, proučavati povijest umjetnosti ili skupljati salvete. Dokolica je plemenita, a bahatost destruktivna i neće se skupiti u pranju poput džempera.
Jedna stvar je sigurna, uvijek se na kraju okrene protiv onoga tko je u sebi nosi.

Ne znam je li je njezin muž zaslužio za ženu, čime su se mnogi bavili ovih dana. Ali rodni grad, kojeg često spominju uz njezino ime, nije je zaslužio, jer ga se ne spominje u dobrom kontekstu. To je grad koji ima duha, znam o čemu govorim.
Niti žene nogometaša, sadašnje i buduće, nisu je zaslužile. Iako više ne pripadam skupini, nekako mi je žao žena koje se u njoj nalaze. Stigma koja ih oduvijek prati dobila je utjelovljenje i potvrdu.
Novac krvavo zarađen inozemnim ugovorima i životnim odricanjima brže se topi od zarađene loše reputacije, koja ostaje i teško ju je promijeniti.
Možda bi trebala razmisliti o tome prije svakog medijskog istupa jer Instagram, kao i sve društvene mreže, jest medij na kojem osoba, bez cenzure, iznosi svoj sadržaj i stvara sliku o sebi.
Ne treba smetnuti s uma da se radi o mladoj osobi. Velika je vjerojatnost da će s vremenom shvatiti kako najveću štetu, zapravo, radi sebi.

 

Sviđa ti se ova kolumna? Pronađi posljednju u najnovijem broju Glorije!

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *