Bijesne mladenke: Najskuplja svadba ipak se dogodila u Zagrebu

Samo par dana nakon izborne nedjelje javnost je doznala da Krunoslav Capak, ravnatelj HZJZ-a, dobiva brojne mailove bijesnih mladenki. Istoga dana ministar Beroš najavio je moguću zabranu vjenčanja koja su označena kao žarište koronavirusa. Bijesne mladenke, kako dobro ime za bend, pomislila sam gledajući vijesti. «Dosta nam je, ako Stožer uvede zabranu svadbi, idemo u prosvjed ispred HZJZ-a!»«Kruno, ako opet smanjite broj gostiju, od mene ćete dobiti sve kontakte i vi osobno ih morate nazvati i otkazati!»«Vjenčanja su problem, ali predizborni skupovi i slavlja u stožerima nisu bila?»-gađala je jedna mladenka u cilj. Potom se virus nepozvan pojavio na nekoliko svadbi, koje su u medijima brzo nazvane korona svadbama, u izvještajima su se spominjali pirovi u Zadru i Splitu na kojima se zarazio velik broj gostiju. «Pokažu li se točnima vapaji zadarskih turističkih agencija i iznajmljivača koji govore o potpunom otkazivanju bookinga, mogla bi to biti svadba zapamćena kao najskuplja u povijesti Zadra i Hrvatske» – pjenio je jedan komentator, kao da se nije dogodio svjetski odjek teniskog turnira u Zadru, za kojeg nisu bile odgovorne mladenke i njihovi roditelji, nego neke puno važnije osobe. Za njegovo održavanje nisu bili odgovorni ni slavni tenisači, koji su u najboljoj namjeri odradili ono što im je dopušteno.Atmosfera upiranja prstom u krivce za porast broja zaraženih s jedne i negiranja postojanja virusa s druge strane naš je doprinos vremenu u kojem živimo.Oni koji se bave teorijama zavjere i negiraju da virus postoji imaju svoju mantru i ne obaziru se. Oni su, kako reče Boba Đuderija prije neki dan, «odlučili» da virus ne postoji i što im se više upinjete dokazati, brže shvaćate koliko je uzaludno. Trenutno se ne vodi samo medicinski, paralelno traje i psihološki rat, koji je na nekima počeo ostavljati vrlo vidljive posljedice. Situacija sa «Covidom 19» veliki je napad na ljudsko tijelo i psihu. Karantena i njene posljedice, gubitak posla, financijski gubitak, porast psihičkih tegoba, nesanice, učestale bračne svađe, djeca koja idu u školu kod kuće, frustracija zbog nemogućnosti održavanja svadbi, festivala i koncerata, nemogućnosti planiranja bilo čega, turizam napola, život napola, ne samo za bolesne nego i za zdrave, tegobe su s kojom se svakodnevno nosimo i koje donose ogroman stres, anksioznost i depresiju, paranoidne i sumanute misli.Od sredine ožujka kada nas je spopala teška situacija, jedna nas je stvar držala na okupu – imali smo Stožer. Lica Alemke Markotić, Vilija Beroša, Krunoslava Capaka i Davora Božinovića neko su nas vrijeme smirivala, davala nam nadu, vjerovali smo da znaju što rade kad je epidemija u pitanju i bili ponosni što su bez oklijevanja uveli rigorozne mjere, jedne od najstrožih na svijetu, kako bi nas obranili. Onda su političari, proglasivši da smo koronu pobijedili, naprasno odlučili da idemo na izbore. «Virus se ponaša točno onako kako političari žele.»-rekla je tada moja prijateljica psihijatrica pomalo rezignirano.Psihologinja Nataša Jokić Begić istovremeno je kod Aleksandra Stankovića upozoravala da Stožer nije konzultirao psihologe i da bez psihičkog zdravlja nema ni onog fizičkog. Naglasila je da bi ih, dođe li do drugog vala koronavirusa, Stožer trebao uključiti.Dogodilo nam se na makrorazini ono što se događa jako često na mikrorazini, kada komunicirate s liječnicima i političarima, a jedno zanimanje ne isključuje drugo – da se susretnete sa frapantnim nedostatkom empatije. Narod se poprilično držao uputa, izdržao je mjesec i pol dana života u karanteni, ljudi nisu mogli do svojih bližnjih, u staračke domove i u bolnice. A onda su političari proglasili da je stvar pod kontrolom i na brzinu organizirali svoje vjenčanje s gospođom Vlast, na koje su pozvali tisuće uzvanika. Slavilo se te noći pred očima onih koji ne mogu u bolnice do svoje djece, koji gube prihode, kojima je u firmama upravo rečeno da ne dolaze na posao, pred očima onih koji ovoga ljeta ne mogu na more i koji strepe što će im donijeti jesen. Da su konzultirali nekog psihologa (ili psihoterapeuta), ne bi im se dogodila svinjarija da skupina povlaštenih, koja je sebi osigurala visoke plaće u iduće četiri godine i izdašne mirovine, plešu i slave, kršeći naveliko epidemiološke mjere koje su sami propisali i zaboravljajući na stvarnost u kojoj se guše oni koji sjede ispred televizora.Empatija, uživljavanje u emocionalna stanja drugih ljudi, se ne pojavljuje samo ukoliko si nešto proživio, pa točno znaš kakav je osjećaj. Ona te prožima, ukoliko imaš kapacitet, čak i ako nikada nisi bio u nekoj situaciji, ali se možeš emotivno uskladiti i shvatiti kako se primjereno ponašati u datom trenutku. Čovjeku koji je upravo bankrotirao nećeš se hvaliti svojim poslovnim uspjesima.Tako su isti ljudi, kada su se otrijeznili od uspješne svadbe s gospođom Vlastom, nakon dva dana objavili da razmišljaju o ukidanju svadbi na teritoriju Republike Hrvatske. Do tog časa su doživljavani kao očinske i majčinske figure. Najučinkovitija odgojna i pedagoška metoda u roditeljstvu je primjereno ponašanje. Govoriš li djetetu o štetnosti alkohola, a nakon nekoliko dana te ono vidi obeznanjenog s bocom rakije, tvoja priča pada u vodu, učinak riječi postaje beznačajan, uvelike ti je narušen roditeljski autoritet. Dijete se ljuti na roditelja koji se pokaže nedostojnim svoje uloge, jer vapi za autoritetom. Jedna od posljedica uvođenja karantene bila je kolektivna psihološka regresija, članovi Stožera bili su poput očeva i majki. A onda su se s predsjednikom Vlade usred Zagreba teleportirali na tehnoparti na Zrću i tamo nas naokolo sramotili. Nakon te večeri htjeli bi opet biti autoriteti, ali više im ne uspijeva.Mladenke su upravo tako intonirale mailove Krunoslavu Capaku; u njihovim je rečenicama vidljiva bliskost, ta gledale su ga svakog dana i nekoć mu se divile, sve dok ih nije iznevjerio. Sada traže pravdu. I razumijevanje. Nakon što su odgledale njihovu, svaka od njih hoće svoju svadbu. Teoretičari zavjere odlučili su u neprimjerenom ponašanju svih političara u izbornoj noći pronaći još jedan dokaz da virus ne postoji. Mi ostali znamo da ako Vili Beroš veselo skakuće u gužvi, to nije dokaz da virus ne postoji, nego da mu je vlast draža od vlastitog kredibiliteta. Najskuplja svadba ipak se održala u Zagrebu.

Sviđa ti se ova kolumna? Pronađi najnoviju u posljednjem broju Glorije!

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *