Brak u karanteni

RTL-ov reality show pod nazivom «Brak na prvu» predstavio nam je 12 muškaraca i žena koji sudjeluju u eksperimentu bračnog života s nepoznatom osobom, s kojom ih je spojio «ekspertni tim». Ušli su u brak s potpunim strancem, kojeg zovu bračnim drugom, otišli su na medeni mjesec, a potom uselili u zajednički život. Moglo bi se reći i da su dobrovoljno ušli u karantenu.

Televizijskim gledateljima je do početka emitiranja ovog showa u međuvremenu nametnuta prava karantena, pa su se mnogi zatekli u situaciji da provode zajedno više vremena nego ikad ranije. Na bizaran način poklopilo se ono što se prikazuje na televiziji, u udarnom terminu, s onim što se događa unutar naših zidova – iako smo uvjereni da se dobro poznajemo. Zbog stresa, frustracije i prevelike skučenosti povećana je mogućnost za bračne svađe i sukobe, kojih ni u emisiji ne manjka. Karantena, baš kao i koncept «braka na prvu», donosi iznenadnu dostupnost i bliskost, koja nije svakome jednako podnošljiva. Dapače, nekim ljudima takva situacija uzrokuje porast anksioznosti i frustracije, tjera ih na bijeg, koji sada ne mogu sebi priuštiti ili potiče na agresivno ponašanje.

Bliskost, dostupnost, povjerenje, toplina – pojmovi su od kojih je satkana teorija privrženosti. Velika je vjerojatnost da će onaj stil privrženosti koji se razvio između djeteta i majke u prvim godinama života biti prisutan i kasnije, kada pristupimo romantičnim vezama.

Privrženost u odrasloj dobi razlikuje se od one u dječjoj, pa podrazumijeva uzajamnost, želju za zaštitom, udobnosti i želju za seksualnim partnerom. Stil privrženosti može biti siguran ili nesiguran.

Kako se stil privrženosti, kojeg svi imamo, odražava na naše romantične veze? Siguran stil privrženosti omogućava kvalitetne odnose te dugotrajnije i sigurnije ljubavne veze. Sigurno privržen pojedinac lako se zbližava. U vezama je spreman dati povjerenje, ali pritome ne srlja; otvoren je mogućnosti da se prepusti i da izgradi s partnerom odnos međuovisnosti i uzajamnosti. Ljudi koji su sigurno privrženi imaju pozitivna iskustva sa svojim roditeljima, u njihovim sjećanjima oni su figure na koje se možeš osloniti, pokazivali su im toplinu i bili su dostupni. Takvi ljudi vjeruju svojoj procjeni, usude se ući u vezu i izložiti. U vezi se osjećaju opušteno, jer pozitivno doživljavaju sebe i druge.

Nesiguran stil privrženosti dijeli se na anksiozno – ambivalentni i izbjegavajući.

Anksiozno – ambivalentni stil privrženosti kod ljudi dovodi do izuzetne preokupiranosti ljubavnim vezama. Oni stalno traže bliskost, ali nikada nisu dovoljno sigurni da ih partner istinski voli. Također vjeruju da drugi ne žele biti bliski onoliko koliko bi oni to htjeli, a njihova je želja za zbližavanjem tolika da se često žele poistovjetiti s partnerom. Najmanji potez partnera koji nije u skladu s njihovim očekivanjima tumače kao dokaz nedostatka ljubavi. Svojom stalnom preokupiranošću i zahtjevima vremenom mogu postati naporni. Anksiozno – ambivalentne osobe u stresnim su situacijama sklone potiskivati negativne emocije, posebice ljutnju, jer je njeno pokazivanje povećavalo vjerojatnost odbacivanja od strane primarnog skrbnika. Anksiozno – ambivalentne osobe će primjerice nakon odlaska partnera od kuće, ukoliko se nije javio odmah kad je negdje došao barem porukom, tumačiti kao pouzdan znak da nisu voljeni. Imali su primarnog skrbnika koji je ponekad udovoljavao njihovoj potrebi i skazivao toplinu, a ponekad bivao nedostupan.

Izbjegavajući stil privrženosti kod odraslih često dovodi do izbjegavanja emocionalnih odnosa. Izbjegavaju bliske ili intimne veze iz straha da ne budu povrijeđeni. Osjećaju nepovjerenje prema drugim ljudima. Uđu li u veze, moraju osigurati štit – kako bi izbjegli bliskost koju osjećaju kao nelagodu. Štit mogu pronalaziti u prevelikoj okupiranosti poslom i obavezama, stalnim službenim putovanjima ili u velikoj posvećenosti nekom hobiju. Postoje razni načini da se bude u vezi, a da se partnera drži na dovoljnom odstojanju. To su i veze na daljinu, kao i veze sa zauzetim osobama. Ljudima s ovim stilom privrženosti teže će pasti uvjeti u kojima trenutno živimo. Često znaju poricati i umanjivati važnost privrženosti, a mogućnost da postanu ovisni, makar i na kratko, financijski, stambeno ili na neki drugi način o drugoj osobi, dovodi ih do očaja. Izbjegavajući tipovi imaju model majke kao hladne i odbijajuće figure. Njihov je strah od napuštanja stalno prisutan, na najmanji znak da bi mogli biti ostavljeni prvi prekidaju vezu.

Postoje i oni koji se osjećaju dobro i bez bliske veze i samo žele biti neovisni. Radi se o izbjegavajućem odbijajućem tipu privrženosti.

Kod ljudi koji imaju nesiguran tip privrženosti karakteristično je naglo zbližavanje s drugima, početni zanos, ali i brzo hlađenje. Sebe nude kao na dlanu, a kada bi trebalo doći do istinske bliskosti – naglo im pada interes i dolazi do povlačenja. Također je karakteristično skrivanje ili minimiziranje osjećaja ili pak agresivno reagiranje i provociranje svađe – kako bi se privremeno smanjila tenzija, koja će dovesti do udaljavanja i osjećaja olakšanja.

Prije neki dan na televiziji je prikazan film «Kako uloviti neženju», u kojem glavne uloge igraju Keanu Reeves i Wynona Ryder. Njih dvoje pozvani su na jedno vjenčanje, na kojem zajedno provode vikend. Keanu Reeves utjelovljuje muškarca koji ima naglašen izbjegavajući stil privrženosti. Ne vjeruje u ljubav, omalovažava veze i ističe kako je sam sebi dovoljan. Njegova je majka, nimalo slučajno, u filmu prikazana kao nezainteresirana i hladna , a on je vrlo ciničan kad je komentira. Čitav je film zasnovan na dinamici odnosa dvoje ljudi, koji su emotivno ranjeni. Imaju potrebu biti jedan pokraj drugog, sličnih su pogleda na svijet, nesvjesno se zavode tako što neumorno razgovaraju i racionaliziraju, negirajući pritome međusobnu privlačnost koja je očigledna. Tema filma velik je strah današnjice od vezivanja, uspostavljanja bliskosti i prepuštanja drugoj osobi.

Dobra je vijest da je tijekom života moguće izmijeniti stil privrženosti. Naiđe li osoba s izbjegavajućim ili anksioznim stilom na nekoga sa sigurnim stilom privrženosti i uspostave li zadovoljavajuću emocionalnu vezu – moguće je da svoj stil privrženosti promijeni u sigurni. Stil privrženosti može se promijeniti u psihoterapiji.

Sigurni i nesigurni stilovi privrženosti ne razlikuju se samo po emocionalnom iskustvu. Nesigurnu privrženost prate osjećaji srama, ljutnje, anksioznosti, depresije, niskog samopoštovanja, straha od procjenjivanja. Pojava niske empatije uvijek je povezana s nesigurnom privrženošću. Možda će vam nakon čitanja ovog teksta biti zabavnije gledati televizijske emisije i filmove, no pravi je izazov sagledavanje vlastite sentimentalne povijesti unutar konteksta.

Sviđa ti se ova kolumna? Pronađi najnoviju u posljednjem broju Glorije!

Fotografija: www.inkmedia.eu

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *