Cvrčci i mravi

Pojava Nevidljive ubojite životinjice mravima je ozbiljno narušila egzistenciju. Mnogi od njih i dalje rade, ali zarada im se prepolovila. Ta pojava naročito je zapažena u mravinjaku turizma i ugostiteljstva. Mnogi su mravi izgubili nekadašnje uvjete rada, u prosvjeti su morali savladati nastavu «on line», učionice su prazne, nema malih mrava da ih gnjave, a plaće su ostale iste. Medicinski mravinjak ne treba uspoređivati s drugima, jasno je da oni sada podnose najveći teret. Postoje oni koji rade više nego prije, u dućanima i na blagajnama imaju veći rizik od zaraze. Poljoprivrednim je mravima, jednima od najstarijih i najcjenjenijih te vrste, problem bila prodaja, ali onda se pronašao način, ubrzo je profunkcionirala. Niti jedna struka nije doživjela potpuno zatvaranje od sredine ožujka pa do danas, kao što se to desilo sa svim nišama kreativne industrije u kojima je zaposlen velik broj cvrčaka, ali još veći mrava. Cvrčci su prije svega talentirani, no da bi od svog posla mogli živjeti moraju biti radišni. U kreativnim industrijama na jednog uspješnog i poznatog cvrčka dolazi otprilike stotina zaposlenih mrava.
Mravi koji nemaju dodira s tom industrijom skloni su one unutar nje smatrati besposličarima, bez obzira bave li se glazbom, filmom, pisanjem, glumom, kostimografijom, dramaturgijom, snimanjem, fotografijom ili produkcijom. Rijetki su oni koji shvaćaju da su to poslovi kao i svi drugi. Na njih se naslanjaju razne rental kompanije sa stotinama zaposlenih mrava koje već mjesecima ne rade i bilježe gubitke. Glazbene se cvrčke iz nekog razloga naročito omalovažava i doživljava besposličarima, iako pjevaju i sviraju kad većini mrava to odgovara i s radošću dočekuju ljeto.
U svibnju ove godine mravinjak se počeo komešati, njegove su stanovnike pustili vani, pa su bumbari na brzinu održali izbore. Cvrčci su uglavnom sjedili kod kuće, neki su otamo pokušavali pjevati, drugi su glumili i putem zooma održavali probe, treći su pisali i pokušavali nešto pokrenuti, uporno se nadajući da će zlo proći i da će se vratiti svojim poslovima.
Stigla je ljetna sezona, iz okolnih mravinjaka inozemni su mravi u nikad tanjim kolonama počeli migoljiti obalom, nervoza je počela rasti, a bumbari su odlučili uvesti nova pravila.
Dopušteno je tako igrati utakmice i pustiti mrave da se na tribinama vesele, dopušteno im je s maskama na licu hodati po supermarketima i gužvati se bez maski na terasama kafića, mogu i na misna slavlja, gdje na oltaru ozbiljan i strog strši neki stršljen, samo je cvrčcima i njihovim mravima zabranjeno raditi, iako je stiglo tradicionalno vrijeme. Ukinuti su mnogobrojni glazbeni i filmski festivali, nema koncerata ni otvorenih pozornica, preostao je samo čvor crne smrče za njihov zvučni teški jamb. Jesu li zbog svega toga zaslužili zluradost?
Neki su cvrčci, malo hrabriji od drugih, odlučili priznati kako im je teško. Glazbeni cvrčci nisu svi isti, neki od njih stvorili su zalihe, godinama ne moraju pjevati i imali bi od čega živjeti, ali mnogim je mravima nejasno da u industriji cvrčaka postoji ogroman broj poslova koje rade tihi i marljivi mravi, čije su familije sada u teškoj situaciji, kao i cvrčci koji nisu kapitalci, nego skromni i neprepoznatljivi pripadnici svog jata. Upravo zbog takvih su poznati cvrčci počeli razmišljati o prosvjedu i tražiti da im se odobri rad, jer kad borba završi i kad zlo prođe, marljive cvrčke i mrave bi i dalje htjeli imati pokraj sebe. Nisu pitali za pomoć, iako su je bezbroj puta dali, samo su upitali zbog čega tijekom Velike borbe protiv nevidljive životinjice nemaju pravo raditi. Pitanje je bilo upućeno bumbarima, ali su se zbog njega neočekivano uskomešali neki mravi. Valjda im se ipak lakše ljutiti na cvrčke nego na bumbare koji donose pravila.
Jedna je cvrčkica, po imenu Nina, bila malo glasnija od drugih, možda zato što od djetinjstva ima moćan i jak glas. Rekla je: «Što se mene tiče financijski nisam ugrožena. Mogu prisilno odmarati dokle god traje ova čudna i neizvjesna situacija. No, ako će svatko gledati samo sebe u svemu ovome bojim se da ćemo svi mi glazbenici, glumci i ostali kulturni djelatnici pjevati i glumiti isključivo pod tušem idućih godinu dana. Iza mene su moj bend, tonac, tehničari, oni koji rade razglas, rasvjetu i scenografiju, redatelji, organizatori, asistenti. Velika je ovo industrija koju je netko zaboravio i stavio u koš hobija i razonode, što je uvredljivo. Glazba je zdravlje, glazba je živi organizam koji ima neraskidivu vezu s Čovjekom.»
Gdje je nestao Čovjek, kao što reče Veliki Cvrčak iz Vinkovaca.
Neki mravi gaje zavist prema cvrčcima zbog njihova naizgled lagodnog života i obožavaju basnu starogrčkog cvrčka Ezopa, nastalu u vrijeme kada nisu postojala autorska prava niti industrija evenata, koja u Hrvatskoj okrene 4,5 milijardi kuna godišnje i zapošljava preko 12 000 mrava i cvrčaka u više od 2000 firmi koji plaćaju poreze, prireze i pune državnu blagajnu.
Većina se mrava u vremenu prije pojave Nevidljive životinjice cvrčcima divila, mnogi su otvoreno priznavali da bi više od svega voljeli imati talent za pjevanje, sviranje ili glumu. Dok su bili zatvoreni u karanteni gledali su filmove i serije, slušali glazbu, čitali knjige i gledali predstave koje su stvorili istaknuti cvrčci i gomila anonimnih mrava kojima ne znaju imena.
Još uvijek je nejasno zbog čega neki mravi i mnogi bumbari kreativni rad omalovažavaju i ne priznaju, iako su kreativne industrije bile rastuće u cijelom svijetu. Ne razumiju da neki cvrčci podižu kredite i stavljaju hipoteke na imovinu da bi napravili kvalitetne albume, filmove i predstave, organizirali turneje, nabavili instrumente, osigurali koreografe, plesače ili glazbenike, platili tekstove i aranžmane. Ono što vide jest lagodan život koji se veže uz cvrčkovu profesiju, liježući rano ne razmišljaju o njihovoj prijeđenoj kilometraži, neprospavanim noćima, zadimljenim prostorima vezanima za taj «nerad», koji je zapravo poduzetništvo, sastavljeno od mukotrpnog i dugotrajnog rada, ulaganja i preuzimanja rizika, koji je u umjetničkim profesijama prisutan.
U socijalizmu je raskorak između cvrčka umjetnika i radišnog mrava bio manje vidljiv, kao i raskorak između istaknutog bumbara i mrava. Svi su poželjeli živjeti u kapitalizmu, sustavu koji najviše pogoduje krupnom kapitalu, bumbarima svih vrsta i omogućava kvalitetan život samo malobrojnim poznatim cvrčcima koji su se usudili postati poduzetnici. Njihovo je tržište veliko jer je jezik cvrčaka univerzalan.
Cvrčci poslovne promašaje plaćaju uništenom karijerom, dok bumbari odlaze u saborsku mirovinu. One mrave, cvrčke, stršljene i bumbare koji poštuju sebe, ali i druge, kolokvijalno zovemo ljudi. Na početku borbe protiv nevidljive životinjice mnogi su vjerovali da ćemo postati bolji. Sva je prilika da je takva nevidljiva potaknula zlo u nama.

Sviđa ti se ova kolumna? Pronađi najnoviju u posljednjem broju Glorije!

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *