Depresija: ozbiljna bolest o kojoj se malo govori

Otkako su se u kratkom razmaku dogodila samoubojstva dviju slavnih osoba, svjetska je javnost šokirana, a mediji u svojim izvješćima često koriste riječi  depresija i anksioznost.

Pokušavamo ih razumjeti,  kako bismo pomogli sebi.

Ako slavna dizajnerica torbi i veliki chef, svjetski putnik i bonvivan nisu više imali razloga za život – što onda preostaje običnim smrtnicima?

Kate Spade bila je vrlo uspješna dizajnerica, po svjedočenju svojih prijatelja duhovita osoba, a jedan od njenih slogana u modnoj kampanji bio je «live colorfully». Njene torbe su se  živopisnim bojama i glamurom izdvajale na policama dućana. Anthony Bourdain učio nas je o hrani i životu,  izgledao je poput dobrodržeće rock zvijezde i predstavljao fuziju hodajućeg hedonizma i šarma.

Njihov kraj pokazatelj je da je ono što smo u stanju vidjeti površno, plitko i nepotpuno. Slika koju ljudi šalju o sebi, bez obzira radi li se o slavnim osobama ili o našim susjedima, kolegama ili prijateljima koje rijetko viđamo – predstavlja samo dio njihove istine. Uvjereni smo da ih poznajemo, neki od njih nam idu na živce, drugima zavidimo, dok zapravo nemamo pojma kakav je osjećaj biti u njihovoj koži.

Otkad je svijeta i vijeka ljudi su dizali ruku na sebe. No, što se događa s onima koji  ostanu iza njih?

Mediji posljednjih dana insinuiraju kako se 61-godišnji Anthony Bourdain ubio zbog 42-godišnje Asie Argento, talijanske glumice s kojom je u vezi bio nepune dvije godine.

Asia je, neposredno prije njegova čina, u Rimu uhvaćena u šetnji s dvadesetosmogodišnjim francuskim novinarom, na tim fotografijama se da naslutiti kako su vrlo bliski.

Na mnogobrojnim web stranicama i forumima njegovi obožavatelji, a potom i mediji, rekonstruiraju što se događalo tog dana kad se ubio – praćenjem njihovih profila na društvenim mrežama.

Tako je uočeno da se Asia Argento  na dan kad su objavljene inkriminirajuće fotografije slikala u crnoj majici na kojoj piše: Jebite se svi! Znaš tko si!, a na njoj je Sid Vicious, tragično preminula rock ikona  s kojom su uspoređivali Bourdaina. Po mnogima, ona ga je tom porukom koju je kasnije izbrisala, direktno poslala u smrt. Bourdain ju je nakon objave prestao pratiti na Instagramu. Par sati kasnije se objesio u svojoj hotelskoj sobi u kojoj ga je pronašao prijatelj.

U obranu Asie Argento javno je stala njena prijateljica Rose McGowan. Obje su se istakle svojim iskazima o Harvey Weinsteinu, jer su bile njegove žrtve. Rose McGowan je istupila kad se počela stvarati klima javnog linča prema glumici koja je, prema vlastitim izjavama, bila nesretno, tužno, osamljeno dijete slavnog talijanskog redatelja Daria Argenta. Prema vlastitim riječima počela se baviti glumom kako bi je njen otac konačno primijetio.

Može li se samoubojstvo jednog 61-godišnjaka prebaciti na leđa žene koja ga poznaje nepune dvije godine? Svatko od njih je u tu vezu donio vlastitu emocionalnu i životnu prtljagu, o kojoj je Bourdain bez ustručavanja govorio i koja je očigledno postala preteška.

Na drugoj strani svijeta, samo koji dan ranije, Kate Spade je uzela crveni svileni šal i u svom stanu na Park Avenue odlučila skončati život. Koliko god pokušavali – teško možemo spoznati koliko je nepodnošljivo i bolno osobi koja je na takav način odlučila otići.

Kate Spade je ostavila poruku upućenu svojoj trinaestogodišnjoj kćeri u kojoj neizravno optužuje supruga za svoje samoubojstvo.

Iz  poruke izvire golema agresija, čijih mogućih posljedica u tom trenutku vjerojatno nije bila svjesna. Iznimno mi je žao trinaestogodišnje djevojčice koja se mora nositi s takvim gubitkom.

Andy Spade, suprug Kate Spade, s kojim je u braku provela dulje od dvadeset godina, a upoznali su se u srednjoj školi i zajedno stvorili modno carstvo, izjavio je da on i njegova supruga žive odvojeno već deset mjeseci i da o razvodu nisu razgovarali niti razmišljali.

I tu je priča gotova. Nema teorija zavjere, niti optužbi prema Andy Spadeu. Nema linča ni osobnih uvreda koje ovih dana trpi Asia Argento. Javno joj se lijepe dijagnoze, optužuju je za smrt čovjeka jer on ju je, eto, volio, a ona se usudila biti s drugim.

Andy Spade je izašao pred javnost i rekao da je njegova supruga  godinama patila od depresije i anksioznosti. Bili su u svakodnevnom kontaktu, a on ne može vjerovati da je to učinila. To nije bila ona, to su bili njeni demoni.

Demoni nisu samo u nama. Demoni žive oko nas i proganjaju druge ljude. Najčešće anonimno i preko interneta.

Depresija je teška i ozbiljna bolest. U našem je društvu stigmatizirana ili nepriznata, ljude koji od nje pate gleda se drugačijim očima od onih koji imaju probleme sa srcem, bubrezima ili plućima. Depresija je bolest duše. To je emocionalno stanje obilježeno velikom tugom i zlim slutnjama, osjećajem bezvrijednosti i nesanicom. Osoba se povlači iz kontakta, prestaje se družiti i izlaziti, gubi apetit ili pretjerano jede, gubi želju za seksom, nema životnog zadovoljstva,  ima lošu sliku o sebi. Najteža su jutra, kad zna što bi trebala učiniti, a nema snagu da se pokrene.

Svjetska zdravstvena organizacija prognozira da će depresija do 2020. godine biti druga najraširenija bolest, iza srčanih bolesti – dok se kod nas na društvenim mrežama vode rasprave postoji li depresija ili je ona samo izgovor.

U pozadini depresije često se nalazi osjećaj ljutnje usmjeren prema sebi. Osobe prethodno često dožive povrede koje dovedu do gubitka samopouzdanja. Može se dogoditi gubitak posla, voljene osobe, raspad braka, a mogu se dogoditi i manje uočljive povrede koje utječu na raspoloženje i na razvoj depresije. Klinička istraživanja su pokazala da kad je trudnica  depresivna, njezina je krv drugačijeg sastava, dok prolazi kroz posteljicu i tijelo bebe. Takve osobe imaju kroz život veću predispoziciju za razvoj depresije. Štogod bio njen uzrok, depresiju nije lako sam pobijediti. Izuzetno je važna podrška okoline.

Imam prijateljice koje su se borile s depresijom i vremenom se izborile. Važno je ostati u kontaktu. Pokazivati da su nam važne i da razumijemo kako se osjećaju, iako nam iskustvo možda nije poznato i ponekad nas frustriraju svojom inertnošću, neodgovaranjem na pozive, odbijanjem druženja, malodušnošću i crnilom koje iz njih tada izbija. Oboljeloj osobi ne smije se govoriti kako nema razlog biti depresivna ili nek pogleda druge kako se nose s poteškoćama – jer ona nije odabrala tu bolest.

Kad je suicidalnost u pitanju, ukoliko osoba ima jedan broj koji može nazvati, osobu koju može kontaktirati i reći joj kako se stvarno osjeća – manja je vjerojatnost da će suicidalne misli provesti u djelo.

Zato je važno slušati druge – što smo svi pomalo zaboravili.

Razumjeti, a ne osuđivati. Zagrliti one koje volimo i pokazati da smo tu.

Svidjela vam se ova kolumna? Posljednju pročitajte u najnovijem broju Glorije!

Fotografija: Jone In simple letter 

Link na fotografiju: https://flic.kr/p/bnGzzG 

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *