Politička korektnost i žensko pitanje: Prednost ili zamka?

Svaki roditelj bi u životu trebao doživjeti trenutak u kojem nauči nešto od svog djeteta. U prosincu sam išla po starijeg sina na aerodrom, vratio se za blagdane sa studija u Hagu, pokupili smo putem njegovog mlađeg brata i otišli na ručak. Kao majka htjela bih da pričaju o svojim osjećajima, a oni, poput pravih predstavnika muškog roda, to izbjegavaju. Istovremeno su vrlo emotivno angažirani oko društveno važnih tema. Strast s kojom pričaju o pravima manjina, političkoj korektnosti i aktualnim svjetskim zbivanjima tolika je da me svaki put uspiju uvući u raspravu.

Za ručkom smo razgovarali o transrodnim osobama i njihovim pravima. Iznenadila me gorljivost kojom su zastupali svoje stavove. U toj raspravi iskrsnulo je ime Jordana Petersona. Iznenadilo me da obojica podjednako znaju tko je on i za što se zalaže, iako jedan  studira sigurnost u Hagu, a drugi psihologiju u Zagrebu. Obojica prate  tog kanadskog kliničkog psihologa i sveučilišnog profesora, jer se informiraju putem Youtubea.

Nakon što sam po prvi put čula njegovo ime, proguglala sam  čovjeka, kako bih spojila lik i djelo. Sve što sam pročitala mi se svidjelo. Riječ je o misliocu, osobi koja na vlastitom znanju, kliničkim istraživanjima, dokazima i vlastitom promišljanja kreira nove teze i puteve prema spoznaji. Međutim, temeljem toga Jordan Peterson ne bi zaokupirao svjetsku javnost, postao lider mladih generacija, a njegove se knjige ne bi toliko prodavale preko Amazona u Americi i Kanadi, te diljem Europe.

Krajem siječnja zatekla sam se na kavi s kolegom novinarom koji mi je skrenuo pozornost na intervju koji je novinarka televizije Channel 4, Cathy Newman, napravila s  Petersonom i poslao mi link.

Moji sinovi su, dakako, taj intervju već odgledali na Youtubeu.

I tada sam shvatila zbog čega je Peterson jedan od vodećih društvenih autoriteta našeg vremena, istovremeno toliko osporavan i obožavan. On razotkriva dogmu, kako desničarsku, tako i ljevičarsku, koja je u Kanadi trenutno moćnija i opasnija, jer je kanadsko društvo poznato kao liberalno. Ono čime su zatrovane generacije njihovih roditelja, a prema čemu milenijalaci imaju velik odmak, Jordan Peterson razgrće poput paučine i baca u lice njenim zagovornicima, bez obzira radi li se o liberalnim ljevičarima, konzervativcima u parlamentu ili feministicama poput Cathy Newman, koja je odradila jedan od najneprofesionalnijih televizijskih intervjua koje sam imala priliku vidjeti. Za vrijeme razgovora stavljala mu je u usta riječi koje čovjek nije rekao, pritom nije slušala što govori, niti ju je to zapravo zanimalo. Izvrtala je njegove riječi kako bi potvrdila svoju dogmu. A ona se tiče «ženskog pitanja».

U napad je ušla naoružana podacima da je samo sedam žena u Velikoj Britaniji na čelu stotinu najuspješnijih firmi, te da su žene za iste poslove plaćene devet posto manje nego muškarci postavljajući tezu da je ta nejednakost na Zapadu uzrokovana socijalnom nepravdom. Jordan Peterson je mirno uzvratio da ne postoji dokaz da je razlika u plaći uvjetovana isključivo spolnom pripadnošću, nego da postoji osamnaest varijabli koje utječu na tu razliku, a jedna od njih je spol.

Do kraja razgovora isplivala je sva površnost dogme koju zastupa Newmanova, ali je bilo važno da je gost na drugoj strani, napadnut i osporavan, bio doktor psihologije, koji savršeno kontrolira svoje ponašanje i reakcije, izuzetno fokusiran na temu, posjeduje ogromno znanje, bazirano na kliničkim istraživanjima i empirijskim dokazima i vještinu komunikacije, kako bi joj odolio i ispuhao je do kraja tog intervjua, poput napuklog rođendanskog balona. Sugovornika koji nije tako prorađen, pripremljen i kontroliran, Newmanova bi dovela do ludila. Intervju predstavlja poraz te vrste «novinarstva», naročito televizijskog, kakvom sve češće svjedočimo i na našim malim ekranima kada tv novinari dovode goste koji im služe kao kulisa, kako bi demonstrirali svoja mišljenja i stajališta o temama, često ne dozvoljavajući sugovornicima da dođu do riječi. Stariji gledatelji od muke žele razbiti daljinski upravljač, dok oni mlađi odu na Youtube, pronađu osobu čije im se teze sviđaju i slušaju. Spomenuti intervju bih uvrstila u nastavu na studijima novinarstva i pokazivala ga studentima kao primjer kako se ne smije raditi televizijske razgovore.

Što je Jordan Peterson konkretno imao reći na temu ženskog položaja? U razgovoru za Channel Four uspio je reći kako su žene dokazano više «agreeable», u prijevodu suglasne su, a to je karakteristika koja dovodi do toga da budete manje plaćeni, jer osobe koje nisu suglasne su plaćene više, bez obzira kojeg su spola. Uspio je dodati da je ženina pozicija kompleksnija, jer na početku tridesetih mora odlučiti hoće li se do kraja posvetiti karijeri i raditi po čitav dan, kao svi top menadžeri  ili će zasnovati obitelj i postati majka.

Na to je voditeljica imala primjedbu da nemaju sve žene potrebu da postanu majke, s čime se složio. Međutim, koliko ih stvarno nema tu potrebu? Većina je, naime, ima.

Kad slušate Petersona, shvatite da je priča o socijalnom uzroku ženske neravnopravnosti u svijetu biznisa, barem kad su u pitanju visokorazvijene zemlje, velik i nedokazan konstrukt nametnut kao gotova istina. Petersona takve istine ne zanimaju,  ljudsku prirodu i stvarnost preispituje i istražuje.

Njegovo objašnjenje temeljne razlike između žena i muškaraca bazira se na strukturi živčanog sustava kod žena, koji nije prilagođen ženi, nego je prilagođen dijadi između majke i djeteta. To ženi daje prednost da izdrži majčinstvo, osobito u prvih devet mjeseci nakon rođenja djeteta, koji su fizički i psihički najteži. Radi se o posvećenosti biću koje te usiše, njegove potrebe su na prvom mjestu, a majka je ta koja se mora podrediti. Ona posjeduje enormno suosjećanje i vještinu prilagodbe. To joj pomaže da bude dobra majka, ali joj u odnosu s odraslim muškarcima, osobito u poslovnom svijetu, gdje se traže neke druge kvalitete, uvelike odmaže. U poslu, da biste bili uspješni trebate biti nesuglasna osoba, a takve ljudi su tvrdoglavi, iskreni,  natjecateljski raspoloženi, neće činiti ništa što ne žele. Takve osobine pretežno imaju muškarci. Klinička su ispitivanja pokazala da suglasne osobe izbjegavaju konflikt, suosjećajne su i pristojne. To je u poslovnom svijetu nedostatak. Peterson, koji sebe smatra prilično suglasnom osobom, je još u toj emisiji uspio reći da je u Skandinaviji, koja je po pitanju ženske ravnopravnosti sigurno najviše postigla, izbor zanimanja primjerice medicinske sestre, čak 20 : 1 u korist žena, dok je za posao inženjera odabir 20 : 1 u korist muškaraca. Taj izbor nije sociološki, nego biološki uvjetovan.

Peterson je napadnut od svih. Desničari i ljevičari jednako ga mrze, jer prokazuje bijedu i plošnost njihovih stavova i razmišljanja.  Mogao bi to biti dobar test i za naše društvo, ako neku osobu jednako ne vole SDP i HDZ, kao Daliju Orešković na primjer – moguće je da ona dobro radi ili barem da govori istinu.

 

Svidjela vam se ova kolumna? Posljednju pročitajte u najnovijem broju Glorije!

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *