Generacijski jaz: Naša robna kuća i njihov shopping mall

Kad se otvarao prvi shopping centar u Zagrebu, živjela sam u inozemstvu, pa sam samo slušala o dotad neviđenim prometnim gužvama na cesti kojom se izlazi iz grada. U to doba sam živjela u Valenciji. U blizini kuće imala sam shopping centar koji se zvao  «Pryca». Odlazila sam tamo po namirnice za obitelj, ali nisam se zadržavala dulje od vremena potrebnog za kupnju, iako je pored velikog supermarketa centar imao dućane, frizerske salone i druge sadržaje. Sjećam se svojevrsne nelagode koju sam osjećala u tom  klimatiziranom, zatvorenom prostoru koji predstavlja umjetno stvoren mikrosvijet i svoje želje da što prije izađem na svježi zrak.

Ali zato sam voljela odlaziti u robnu kuću «El Corte Ingles». U našem je djetinjstvu robna kuća imala posebno značenje. Svaki grad je imao svoju robnu kuću, jednu ili više njih. To su bila mjesta gdje smo žudjeli otići s roditeljima. Krajem 80-ih počele su propadati, zajedno s državom koja ih je stvorila.

«El Corte Ingles» starija je i bogatija sestra naših robnih kuća koje su ipak bile socijalistički raj za kupce. Odlazak tamo, za razliku od odlaska u shopping centar «Pryca», bio je posve drugačije iskustvo.

U toj sam robnoj kući mogla boraviti čitavo poslijepodne, a nisam onamo ni odlazila, ako sam imala malo vremena na raspolaganju. Tada sam se pitala hoće li robne kuće u našim krajevima ikad doživjeti preporod i početi nalikovati onima na Zapadu.

To se nije dogodilo.

U međuvremenu su stigli shopping mallovi i promijenili nam život.  Na svojoj koži sam to osjetila kad je moja kćer prije 7,8 godina po prvi put predložila «mother – daugther day».

Zbunjeno sam je upitala što bi to trebalo biti.

«Hoću da provedeš jedan dan samo sa mnom. Idemo najprije u shopping, onda ćemo ići u kino i mogle bi na kolače. Što kažeš?»

Nisam znala što mi se svidjelo više – sama ideja ili činjenica da u toj dobi točno zna što hoće.

Međutim, imale smo mali problem. Ja sam željela da taj dan provedemo u centru, hodamo po malim dućanima i onda odemo u kino.  Ona je željela u shopping mall.

Moja ideja pokazala se kao promašaj. U tom su trenutku mnogi lokali u centru grada bili zatvoreni, a na staklima izloga visjele su poruke koje su iz daljine izgledale poput osmrtnica. U jednom je trenutku pala kiša i tada sam se predala.

Idući smo put «dan majke i kćeri» održale baš po njenoj želji. Otišle smo u veliki shopping mall na ulazu u grad, koji izvrsno radi od otvaranja. Naš je izlet ovoga puta uspio.

Tada sam po prvi put pomislila kako je ona odrasla. I kako sam ja ostarila. Moje ideje više nemaju smisla.

Međutim, proteklih se godina ipak dogodila promjena. Centar grada je oživio. Sve je manje poslovnih prostora s ljepljivim trakama na izlozima. Turisti hodaju na sve strane, a mali dućani su ponovo hit –  bolje se osjećamo dok kupujemo u njima. Neki tvrde da se to dogodilo zbog Adventa i porasta broja turista iz inozemstva, koji odsjedaju u centru grada i koje ne zanimaju shopping mallovi, kakve i sami imaju.

Međutim, koliko znam, u Zagrebu niti jedan shopping mall još nije zatvoren i propao, osim Cascade centra, koji nikada nije ni zaživio.

Koliko su mallovi postali važni govori i činjenica da novozagrebački shopping mall predstavlja okosnicu društvenog života Novog Zagreba.

Ono što su naše generacije proživljavale propašću robnih kuća, kao mjesta važnih uspomena iz djetinjstva, Amerikanci prolaze u posljednje vrijeme, kad diljem Amerike propadaju shopping mallovi koji su snažno utjecali na njihovo odrastanje. Amerika je s razvojem shopping mallova započela još 50-ih, da bi svoj boom  doživjeli sredinom 80-ih. Vremena su se otada znatno promijenila. Shopping mallovi u Americi oboljeli su i umiru, kao vinogradi kad ih zahvati peronospora. Usporedba nije slučajna, peronospora je bolest američkog porijekla.

Još od 2000. godine postoji neprofitna web stranica deadmalls.com, na kojoj se nalaze podaci o toj pojavi. Na njoj je objavljeno čak 450 shopping mallova diljem Amerike koji trenutno umiru – ili su zatvoreni. Koliko je ta propast za generaciju sredovječnih Amerikanaca uznemiravajuća i traumatična svjedoči primjer redatelja Dan Bella, koji je kao devetogodišnjak prisustvovao otvorenju jednog shopping malla, sa svojom familijom. Otvorenje je bilo glamurozno, u mallu je trgovinu imao i slavni Saks Fifth Avenue, a direktan televizijski prijenos događaja osigurala je tv postaja NBC. Godina je bila 1986. Shopping mallovi su imali takav utjecaj na američku kulturu i način života da su o njima pisali slavni pisci poput Joan Didion, a američki filmovi tog doba često su sadržavali scene snimane u njima. Dan Bell se 2015. godine vratio u shopping mall svog djetinjstva, za koji je u međuvremenu čuo da propada. Stupanj propasti ga je toliko pogodio da je snimio 10-minutni film i stavio ga na YouTube. Bio je to samo početak serijala kojeg je u međuvremenu napravio po propalim američkim shopping mallovima, a koji se zove «Dead Mall Series». Trenutno je u američkoj kulturi jasno prisutna  nostalgija za mrtvim shopping mallovima, izražena u literaturi i na filmu, a njihov virtualni obilazak neodoljivo podsjeća na fotografske obilaske propalih socijalističkih spomenika. Monumentalnost tih spomenika koji su nastali u isto vrijeme kad i mallovi, predstavljala je odraz snage i rasta socijalizma, baš kao što  monumentalnost danas propalih mallova predstavlja nekadašnju samouvjerenost američkog kapitalizma.

Razlozi propasti su različiti za svaki pojedini mall. Negdje se dogodilo preusmjeravanje glavne ceste, drugdje je mladež iz četvrti koja je izlazila u taj mall postala toliko bučna i nametljiva da su ga prije svega počele izbjegavati žene, pa je mall izgubio glavne kupce i  vremenom propao. Mnogi okrivljavaju Amazon i slične internetske stranice za kupnju, koje su uzele svoj danak. Kreatori web stranice deadmalls.com Peter Blackbird i Brian Florence pokrenuli su je kao «pokušaj da se sačuvaju ostaci prošlosti koja bi mogla biti izgubljena uništenjem tih mallova.»

Serija «Robna kuća» redatelja Igora Stoimenova nastala je pak kao pokušaj da se sačuva sjećanje na pop kulturu zemlje koja je propala, a čiji su ostaci vrijedni jer su imali značajno mjesto u oblikovanju našeg života.

Propast mjesta na koje si u djetinjstvu žudio otići trauma je za svakog normalnog čovjeka. Iako odlazim u shopping mallove i koristim njihove pogodnosti – nemam baš nikakvu emociju prema njima. Pa ipak mogu razumjeti Amerikance koji  propast shopping mallova svog djetinjstva doživljavaju kao traumu. Ne samo zbog toga što smo doživjeli nešto slično, nego zbog činjenice da su shopping mallovi već trajno upisani u memoriju naše djece.

Svidjela vam se ova kolumna? Posljednju pročitajte u najnovijem broju Glorije!

Fotografija: Closed Sign Chris Campbell Link na original: https://flic.kr/p/7XLSmK

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *