“Godine idu, a ti si sama bez djeteta?” ili “Kad žena ženi postavi otrovno pitanje”

Svaka žena doživjela je bar jedanput da joj netko postavi neugodno pitanje u vezi intime. I ako malo prevrne po sjećanju, shvatit će da su joj takva pitanja uglavnom postavljale žene. Osjetila je to na svojoj koži i Jelena Rozga, kad je za Dan žena gostovala u jutarnjoj emisiji najgledanije srpske televizije, koju vode Jovana Joksimović i Srđan Predojević. Počelo je tako da je voditelj dobio poriv reći Jeleni da je njegova kolegica Jovana Joksimović primjer kako se sve može stići i postići. Za razliku od muškaraca, koji mogu i ne moraju ništa, žena da bi bila zadovoljna sobom, mora «sve stići i postići». Manje od toga je dovoljno da se osjeti promašeno.

Sjećate li se davnog osjećaja kad su vas roditelji saznavši za lošu ocjenu iz nekog testa upitali: a koliko je dobio tvoj prijatelj ili prijateljica? Kao Bane, dobri sin, na kojeg se treba ugledati, jer takav kakav jesi nisi dovoljno dobar. To se zove posramljivanje. I nije poželjno kao odgojna metoda, jer dovodi do osjećaja manje vrijednosti kojeg se posredno ugrađuje u djecu. Međutim, kada  ženi koja gostuje u tv emisiji na Dan žena voditelj istakne drugu ženu, koja sjedi pokraj nje, kao savršen primjer kakva bi trebala biti, a nije, dobivamo javno posramljivanje i diskriminaciju – po kriteriju majčinstva.

Apsurd je tim veći što je Jelena Rozga u svom najvećem hitu promovirala moto «žena, majka, kraljica», koji je svakoj ženi koja je donijela dijete na ovaj svijet dao popriličan kredibilitet bez pokrića, jer pravi posao, koji se zove odgoj, tek tada započinje.  Pjevajući  te stihove kao da je otpjevala usud, koji je, kao svaki usud, u nezgodnom trenu sustigao.

Umjesto da je prilikom ispada svog kolege voditeljica emisije stala u obranu  gošće i rekla kako se žena ne mora udati i roditi djecu da bi se osjećala ispunjenom i vrijednom, jer živimo u 21. stoljeću i ženska se vrijednost ne smije mjeriti produktivnošću njene maternice, Jovana Joksimović dobila je krila i započela bukvicu pred golemim auditorijem.

«Moraš pronaći nekoga…mislim nije ni to zabavljanje tako jednostavno. Ako ti se ne desi ljubav do nekih godina onda moraš biti malo pragmatična. Nađi nekog, kažeš ok, ja sam to i to godište, ajde pronaći ću nekoga da imam s njim dijete. »-rekla je Jovana i nastavila:

«Znaš koliko je prošlo,  sigurno dvije, tri godine kako si bila kod nas u emisiji i rekla, sad bih voljela imati jednu malu curicu?»

Poručila je Jeleni i svakoj gledateljici svoje emisije, koja nije postala majkom iz bilo kojeg razloga, pa makar on bio i zdravstveni, da je njen život bezvrijedan ili u najmanju ruku promašen, jer ona je, eto, sve stigla, a one nisu.

Kada dođe u neke godine, žena ih zbroji pa ode do prve blagajne u supermarketu i pronađe na traci nekog muškarca kojeg ne voli, ali bi je on svejedno htio oploditi. To se, po Jovani, zove pragmatičnost.

Žao mi je što je Jelena odabrala humor kao obranu, pa rekla da su joj teme teške i da joj je rano za takav razgovor. Postupila je inteligentno i damski, ali nije pomoglo.

Bez obzira što je riječ o zabavnoj emisiji u kojoj je pristup neformalan, a teme ležerne – granica bi ipak morala postojati i kad su u pitanju žene koje rade posao toliko javan da se ljudi otvoreno bave njihovim ljubavnim i seksualnim životom i opredjeljenjima.

«I ne trebaš više pjevati pjesme o samostalnosti»- pridodala je žena-majka-kraljica-voditeljica.

To što se odigralo u televizijskom studiju preslika je stvarnosti kojoj su žene svakodnevno izložene. Prebire se po njihovim jajnicima, hormonima, maternici i plodnim danima za saborskom govornicom i u stranačkim istupima. Muškarci to rade politički i javno, a žene su na sličan način agresivne jedna prema drugoj, u privatnom okruženju i na obiteljskim skupovima.

Jovana Joksimović privatno može voditi takve razgovore s Jelenom Rozgom, ukoliko joj ova to dopušta, ali taj diskurs pred tv kamerama jednako je nedopustiv i neprimjeren kao istup Ladislava Ilčića o utjecaju pms-a na stanje ženske psihe.

2014. godine Marina Vujčić dobila je nagradu «Marin Držić» za dramski tekst pod nazivom «Umri ženski». Jedna od  njenih junakinja nosi ponosno i gordo ime Patricija, ima 37 godina, živi sama i do srži je očajna. U takvo stanje dovele su je majka i sestre, koje je godinama uporno ispituju o intimnom životu. Zbog čega se nije udala, kad će već pronaći pristojnog muškarca, misli li postati majka i je li svjesna da joj vrijeme ide, pitanja su kojima je obasipaju, bez razmišljanja o tome koliko je bolno pronalaziti neuvjerljive odgovore i tanašna opravdanja za nešto što bi se trebalo ticati samo nje.

Patricija onda kreira u mašti idealnog partnera, koji dobiva ime Boris.  Ženskom dijelu svoje obitelji slavodobitno saopći vijest da je pronašla muškarca s kojim provodi slobodno vrijeme, a ti trenuci toliko su dragocjeni da im se ne može javljati na telefon kad je nazovu.

Kad se vrati u svoj stan natoči dvije čaše vina i sa nevidljivim muškarcem vodi monologe, zanimljivije od razgovora sa ženama iz obitelji.

Jeste li se ikada uhvatili u toj vrsti obiteljskog ili možda prijateljskog razgovora? Ako jeste, bilo bi dobro da razmislite.

Jer ako neka žena o neostvarenom majčinstvu progovara s osmijehom na licu, to ne znači da joj  tema nije bolna, nego da svoju bol ne želi podijeliti s vama.

Postoje žene koje su svjesno odabrale da ne žele postati majke, iako su to mogle. Takva pitanja i njih sustižu, ali se one, baš zato što je riječ o izboru, u pravilu lakše nose s njima. I postoje one koje žele majčinstvo, ali im iz nekog razloga ne uspijeva.

Prošle me godine Danijela Martinović pozvala da govorim na promociji njene knjige «Šalabahter života». Čitajući stihove koje je napisala žena koja svoje nerođeno dijete dirljivo i bolno naziva «Mrvice», shvatila sam koliko je hrabrosti trebalo za objavljivanje takve knjige.

Mogla sam razumjeti zbog čega je odabrala književnu formu kako bi poručila svijetu na koji način proživljava temu i koliko joj ona znači. Niti jedna emisija zabavnog karaktera, jutarnjeg ili večernjeg tipa, nijedna haljina niti šminka na licu nisu prikladne da o svojoj tuzi progovori žena koja svakodnevno razmišlja o tome hoće li ikad vidjeti oči svog djeteta.

Jovana Joksimović trebala je znati da ne postoji prigodan način kojim joj Jelena Rozga može odgovoriti na takva pitanja.

A da joj je odgovorila ozbiljno, ušutkala bi je zauvijek.

 

 

Svidjela vam se ova kolumna? Posljednju pročitajte u najnovijem broju Glorije!

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *