Godine nisu važne, ali ipak…

Za početak bilo kakvog komentara o novom francuskom predsjedniku Emmanuelu Macronu i njegovoj supruzi Brigitte, moram naglasiti činjenicu – kad je o ljubavi riječ, vjerujem da godine nisu važne. I zakonodavstva modernih europskih država drže isto. Koliko mi je poznato, niti u jednoj zemlji zapadnog civilizacijskog kruga nije zakonom regulirana dobna razlika između punoljetnih bračnih partnera. Svakome je prepušteno da sam odredi koliko je u ime ljubavi spreman zanemariti ono što zovemo godine, protok vremena koji je osoba provela na planeti. Pogledam li svoje izbore, privlače me mlađi muškarci. Dijelim život s jednim koji je dvije godine mlađi.

U braku sam bila s čovjekom koji je godinu dana mlađi. Poznajem puno žena koje su u sretnim vezama sa znatno mlađim muškarcima. Jedna moja poznanica je u dugogodišnjoj vezi s 13 godina mlađim muškarcem. Rade u istoj firmi i poznavali su se dok je još bila u braku. Ona ima troje djece iz tog braka, a on se danas brine o njima više nego biološki otac. Zajednički život s njim, rekla je, djeluje na nju pozitivno, osjeća da ima više energije i želje za životom.

Koliko god bio raširen mit kako muškarce privlače puno mlađe žene, pa se kao primjer u posljednje vrijeme spominju Donald i Melania Trump, mogu reći da u jednakoj mjeri vrijedi obrnuto. Kad sam se razvela, bilo mi je 40 godina. Sljedećih nekoliko godina mlađi muškarci su mi se udvarali upornije i češće od starijih. Zagreb je pun muškaraca koji izlaze; neki su oženjeni, drugi friško razvedeni, treći traže razlog da bi se razveli, ali moje iskustvo je da mlađi muškarci prilikom udvaranja imaju više šarma i domišljatosti te se ne boje pokazati da ih privlače starije žene.

No veza Emmanuela Macrona i 24 godina starije Brigitte izazvala je toliko polemika i komentara da je i njena kći imala potrebu krenuti u majčinu obranu? Medije su nakon njegove izborne pobjede preplavile fotografije na kojima se jasno vidi dobna razlika između njih dvoje: iako vrlo mladolika, Brigitte izgledakao da je Emmanuelova mama. Čitali smo panegirike posvećene njezinu izgledu, modnom ukusu, stručnjaci su raspravljali je li radila estetske zahvate iako jest, koliko ih je bilo, uz opći zaključak da izgleda fantastično i da je ona, citiram: “rock n’ roll”. No čuli su se i mnogi neukusni komentari na račun njihove razlike u godinama. To smatram potpuno promašenim i to uistinu jest mizogino – taj prezir prema ženama, koji je otvoreno probio u javnost. Međutim, od svih činjenica iz njene biografije – nasljednica bogate obitelji proizvođača čokolade, pritom vrlo obrazovana, druži se sa slavnim francuskim intelektualcima i piscima poput Michela Houellebecqa – najviše me se dojmilo to što je Emmanuela Macrona upoznala kao njegova profesorica. Njemu je bilo 15, a njoj 39 godina, držala mu je satove drame u jezuitskoj srednjoj školi. U to vrijeme bila je u braku s bankarom, s kojim je imala troje djece. Da stvar stavimo u neku perspektivu, Brigitte se prvi put udala 1974., a Emmanuel Macron rodio se 1977. Njena kći Laurence išla je s njim u razred.

Official Facebook page/Brigitte Trogneux

Zakonodavstva gotovo svih zemalja štite slabe, nemoćne, podređene, a osobito djecu i maloljetnike u različitim situacijama i odnosima u kojima se mogu zateći. Tako je, primjerice, zabranjeno da profesori stupaju u seksualne odnose s maloljetnim učenicima. Situacija nije puno bolja ni kad sveučilišni profesor uđe u vezu sa svojom studenticom koja je, doduše, punoljetna, ali on u tom odnosu posjeduje i koristi moć koji proizlaze iz njegove titule i statusa. Roditelji Emmanuela Macrona doznali su za njihovu vezu kada je imao 16 godina. Bili su šokirani. Njegova je majka upitala profesoricu Brigitte Auziere – kako može? Ostane li Emmanuele s njom, nikada neće imati svoju djecu, a ona je život proživjela i ima troje djece. Zamolila ju je da ga ostavi na miru. Brigitte je odgovorila da joj ne može ništa obećati. U to je vrijeme u Francuskoj još bilo svježe sjećanje na slučaj Gabrielle Russier, 32-godišnje profesorice koja je ljubovala sa svojim dvostruko mlađim učenikom. Njegovi roditelji su je prijavili vlastima, nastao je velik skandal, završila je u zatvoru i 1969. počinila samoubojstvo. Možda je baš ta tragična priča, koja je ostavila snažan dojam na francusku javnost, o njoj su se snimali filmovi i pisale pjesme, spriječila roditelje Emmanuela Macrona da prijave profesoricu. Umjesto toga odlučili su upisati sina u drugu školu i poslali su ga u Pariz.

Istodobno, američki predsjednik Donald Trump stariji je od supruge Melanije također 24 godine, no to nitko ne doživljava kao problem. Kako god, dovoditi u vezu ova dva para i njihove generacijske razlike zapravo je trivijalno u odnosu na problem koji je u slučaju bračnog para Macron puno dublji. A problem je u tome što je ona bila njegova profesorica: kako bi izgledao svijet kad bi si sve profesorice dopustile takvo ponašanje? Nema srednjoškolca koji barem jednom nije bio zaljubljen u neku nastavnicu. Nigdje nisam čitala o “ljubavi stoljeća” između Donalda i Melanije Trump koja je Donalda upoznala kao punoljetna žena. Trump se ženio tri puta. Prva supruga Ivana mlađa je od njega 3 godine, druga Marla mlađa je 17, a treća Melania – 24. Što znači da vrijeme ide, a Donald Trump ne stari. Njegove su žene trofeji kojima se bori protiv biologije. Narcisi jako teško prihvaćaju starenje. No, kad ova dva para već svi uspoređuju, lako bih mogla zamisliti Donalda Trumpa kao 39-godišnjeg profesora koji spava sa svojom šesnaestogodišnjom učenicom, zavodi je i smješka se njenim pokušajima da ga impresionira. Da se nakon
tog slučaja kandidirao na bilo kojim izborima, mediji bi ga prozvali pedofilom, pa bi vjerojatno izgubio.

Društvo je imalo potrebu zabraniti veze između liječnika i pacijenata. Moja je profesorica na psihoterapijskoj
edukaciji naglasila kako joj se u dobi od 70 godina pacijenti još uvijek udvaraju. I upozorila da je to transfer, oni se zapravo upucavaju svojoj mami, a samo narcistični psihijatri na to nasjedaju, pa se upuštaju u veze s pacijentima. Stručna, odrasla osoba mora biti ta koja povlači granicu. Profesorica mora reći da nešto ne može i nije u redu, iako je učenik ispred nje vrlo zreo, intelektualno superioran vršnjacima i očigledno zaljubljen. Pa što sad? Ljudi su u braku, drže se za ruke, a on je predsjednik Francuske. Ako je netko protuzakonito stekao novac, a onda ga kroz legalne poslove “oprao”, to ga ne čini poštenim čovjekom. Ako je nečija veza započela pod kontaminiranim i zabranjenim okolnostima, njeno trajanje sve do pobjede na predsjedničkim izborima ne čine je mitskom ljubavlju. Osim ako spomenuti mit nije onaj o Edipu. Njegova izjava nakon izbora da ne bi bio to što jest bez nje, da sve duguje njoj, zvuči više kao rečenica koju sin upućuje majci, nego muškarac ženi. Brigitte se pritom smješka i doma mu ispravlja zadaće. Pardon, govore.

 

Svidjela vam se ova kolumna? Posljednju pročitajte u najnovijem broju Glorije!

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *