Govor mržnje na društvenim mrežama

Prošlog četvrtka skočila sam u kvartovski frizerski salon, da mi u kasnim poslijepodnevnim satima naprave frizuru. Bio je dan prije Svih svetih, trebalo se urediti, a nisam imala vremena otići kod svoje Evelin, koja se desetljećima brine o mojoj kosi. I tako sam utrčala u salon na uglu, u koji uđem kad baš nemam vremena ili negdje kasnim, a trebala bih izgledati uredno. Vlasnica je plavokosa gospođa s naočalama, koja ponekad bude u salonu. Kad je prisutna, trudi se biti ljubazna s klijentima, pokušava čavrljati, daje komplimente, čini sve da se ljudi u njenom salonu ugodno osjećaju. No, nije talentirana za „small talk”, kako to u Americi kažu za razgovor koji nikamo ne vodi, pa obično svi odahnu kad ode. Nedostatak tog talenta nisam joj uzimala za zlo. Ni sama ga nemam, pa jedva čekam da prestanu kapati pitanja i komentari o vremenu, da mogu zatvoriti oči dok mi netko uređuje kosu.
Prošlog četvrtka u predvečerje vlasnice nije bilo. Atmosferu je diktirala zaposlenica koja je majstorica za vlasi, ali i za to da se ljudi stvarno ugodno osjećaju. Navečer sam pogledala facebook i vidjela komentar o nekoj frizerki koja javno ispisuje sramotne rečenice. Preletjela sam preko tog posta jer takvih stvari u javnom prostoru ionako ima previše, no skrolajući dalje bespućima facebooka shvatila sam da je stvar ozbiljna i da je „neka tamo frizerka”, koja je napisala odvratan post, zapravo komentirala ženu jednog predsjedničkog kandidata.
Radi se o Kim Ann Škoro, supruzi Miroslava Škore, a autorica spornog posta nije „neka tamo”, nego Renata Vinšek, u čijem salonu sam maloprije sjedila. Tada sam pročitala intervju s Kim Ann Škoro, koji je vlasnicu frizerskog salona potaknuo na neprimjerene riječi, ne da bih u njemu pronašla opravdanje za nešto tako gnusno – nego iz radoznalosti. Iz razgovora i priloženih fotografija dalo se zaključiti da gospođa Škoro ima sve kvalifikacije da eventualno postane prva dama. Kim Ann Škoro u svom intervjuu nije rekla niti jednu glupost, niti je bilo kojom rečenicom dala naslutiti kako bismo trebali biti razočarani ako dođe na mjesto prve dame. Miroslav Škoro, moglo bi se reći, imao je sreću što je u životu naišao na osobu poput nje. Međutim, Renata Vinšek pronašla je velik razlog „protiv”. U svom postu ustvrdila je kako je razočarana pri samoj pomisli da će Kim Ann biti prva dama „jer ima srpska crvena krvna zrnca i vjenčana je u pravoslavnoj crkvi. Imat ćemo Srpkinju za prvu damu” – napisala je Renata, iako Kim Ann u razgovoru ponosno ističe da je Amerikanka.
Dobri frizerski i kozmetički saloni su mjesta u kojima se čovjeku ponekad učini kako je svijet lijep, u njima je sve mirisno i čisto, nigdje ne pada kiša niti je hladno, i nema rata. Svi ljudi u tom svijetu dobro su raspoloženi i smiju se dok ti toplim rukama masiraju tjeme. Post gospođe Renate Vinšek zauvijek je u mojim očima u tom smislu kontaminirao njen salon.
Sutradan je rekla da je u totalnoj komi, nastao je strašan dernek od nečega što je u potpuno krivom kontekstu preneseno s njenog privatnog Facebook profila. To vjerojatno znači da je problem u tome što su njen sramotan istup povezali s hrvatskom predsjednicom Kolindom Grabar Kitarović, koja je njena dugogodišnja klijentica i kojoj je Renata – osoba od povjerenja. I dodala da se boji da ne može dobro objasniti svoj post.
Pokušat ću vam stoga objasniti zašto ja više nikad neću kročiti u njen salon. Zato jer me uronjenu u mirisne note šampona i muziku s MTV-a, prateći natpis na izlogu «love is in the hair» iz srednjeeuropskog Zagreba, kakav dolaze gledati korejski turisti, plavokosa vlasnica salona svojim postom teleportirala u neka druga vremena, kad su ljudi zbog drukčijih krvnih zrnaca gubili glave. Gospođa Renata napisala je i, kad bi Kim Ann Škoro sa svojim problematičnim krvnim zrncima došla na Pantovčak, ona bi se odselila u Ameriku. Samo jedno je sigurno – u Americi ne bi mogla pisati ovakve postove.
Mogla je gospođa Renata mirno misliti što misli i držati to u sebi, dijeleći ponekad svoje rasističke stavove sa svojim bližnjima, po mogućnosti na kavi, a ne na radnom mjestu. Ovako, kao odrasla osoba koja živi od rada s ljudima i za ljude, sjela je za tipkovnicu i napisala šovinistički post. I onda je sutradan bila u totalnoj komi, jer nastao je dernek od nečega što je preneseno s njezina privatnog profila. Gospođa se zaboravila, pa sadržaj svoje nutrine, uma i povrijeđenog srca u trenucima iskrenosti i razočaranja istresla frendu Facebooku, misleći da on poznaje pojmove poput diskrecije i privatnosti.
U stvarnom svijetu, izvan hotelskih resorta, kozmetičkih i frizerskih salona gdje su svi ljubazni i nasmiješeni – ljudi ne valjaju nigdje. Posvuda ih ima punih mržnje, predrasuda i šovinizma. Ono što jednu državu razlikuje od druge, jedno društvo od drugoga, jest način na koji se njegovi pripadnici i institucije odnose prema onima koji šire mržnju, noseći je poput zastave.
U posljednje vrijeme mnogi roditelji zabrinuti iznose slučajeve svoje djece koja u školama diljem Hrvatske doživljavaju različite oblike nasilničkog ponašanja. Čudimo se što su djeca puna mržnje i agresije, što zlostavljaju vršnjake na igralištima i u digitalnom svijetu, zbog porijekla, vjere, spola, krvnih zrnaca ili materijalnog statusa. Kakav primjer im dajemo? Naš je javni prostor ispunjen čistom, nepatvorenom, nesankcioniranom mržnjom koja se prelijeva po marginama, što bi rekla Elena Ferrante.
Čujem da mnogi odvjetnici vode sporove u ime svojih klijenata koje ovi privatno pokreću upravo zbog postova na facebooku, ali i drugim društvenim mrežama, punih govora mržnje, kleveta i uvreda. Pogledate li malo kako se ljudi tamo izražavaju, vrijeme je i da počnu snositi posljedice. Mnogi koji svakodnevno tamo piskaraju nisu svjesni da društvene mreže predstavljaju javnost, a ne njihov ispušni ventil i da je ono što o drugima iznosite u javnosti itekako utuživo.
No, postoje i manje drastične mjere koje se mogu poduzeti kada netko prekrši civilizacijski nivo koji nas dijeli, kako bi počeo snositi odgovornost za ono što je napisao. Od blokiranja profila, do bojkota, nejavljanja ili prestanka dolaska – lepeza je široka. Svatko od nas sam treba odrediti dokle je spreman ići.

Fotografija: Adam Fagen, https://www.flickr.com/photos/afagen/

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *