Hrvatska protiv Mare Tomašević

”Hvala ti Bože jer si se smilovao mojoj mami Mari. Hvala ti od srca! Hvala tebi Bože moj jer izbavio si njezino srce iz okova gorčine, hvala ti jer spasio si njenu dušu. Uslišio si moje molitve (…). Majko moja voljena, velika je tvoja vjera, i velika će biti tvoja plaća na nebu, Bog te blagoslovio. Tata moj voljeni, neka Božji blagoslov bude i na tebi, smilovao ti se Bog i izgradio ti vjeru kroz ove nevolje, suosjećam s tobom i molim Boga da kako god sve ovo završilo, neka Isus pobijedi u tvom srcu, jer to je volja Božja”, dio je posta kojeg je Silvio, sin Alojza i Mare Tomašević nakon što je njegova majka povukla prijavu obiteljskog nasilja protiv svog supruga objavio javno na facebooku, a potom samo za svoje prijatelje.

Svi oni koji se ovih dana pitaju zbog čega je Mara Tomašević povukla prijavu protiv župana, sada već bivšeg člana HDZ-a Alojza Tomaševića, neka pažljivo pročitaju post njenog sina.

Prije svega, on zahvaljuje Bogu koji se smilovao njegovoj majci Mari. Kako joj se Bog smilovao? Pa tako što joj je prosvijetlio razum, koji joj se privremeno pomutio onomad kad je poslije tko zna kojih batina po redu, šamara, gušenja i bacanja na radijator otišla na policiju i prijavila njegovog oca, za obiteljsko nasilje, što prava vjernica, supruga i majka pri zdravoj pameti nipošto ne bi učinila. Dragom Bogu nisu mile žene koje imaju hrabrosti, odlučnosti i volje promijeniti nešto u svom životu, pa makar to značilo muškarcu koji ih ponižava i tuče pružiti otpor. On voli krotke ovčice, ponizne i smjerne, bez ikakva stava i mišljenja, koje trpe i šute – u ime obitelji. Takve vole i hrvatski građani, svi oni koji su osudili Maru Tomašević jer se usudila dignuti glavu, pokazati odlučnost i hrabrost zbog koje je platila i još uvijek plaća ogromnu cijenu. No, tome je došao kraj. Prijavu je povukla, pa je sin sada naziva voljenom majkom.

U nastavku ovog blagoglagoljivog i milosrdnog posta sin  pokazuje kapacitet za suosjećanje. Ali ne za svoju  namučenu, napaćenu majku, kuharicu u školskoj kuhinji, koja je nekoć, kako stare fotografije svjedoče bila lijepa žena. U posljednjih se 26 godina nije znala snaći, pa je ostala kuharicom, i dalje radi ono što zna i za što se školovala, za razliku od svog supruga koji je od konobara dogurao do brigadnog generala i župana. A od muževljeve nježne ljubavi i silne pažnje kojom ju je obasipao – prerano je ostarila. Pogledaj kako izgleda žena i znat ćeš kakvog  muža ima, postoji izreka u Dalmaciji. Po iscrpljenom licu i podočnjacima Mare Tomašević, Alojz je kao suprug definitivno podbacio. Ali, ako mu nije dobro išlo u braku, išlo mu je u politici. Zato dobri i pobožni sin suosjećanje ima za svog oca, kojem samo još volja Božja treba pobijediti u srcu, jer na izborima za župana je već pobijedio. Sin čije je srce puno  ljubavi i milosti zna čiju stranu treba držati i s kim u ovoj teškoj situaciji treba suosjećati, a to nema nikakve veze s ovozemaljskim materijalnim dobrima niti s razlikom u mjesečnim primanjima između njegova oca i majke. Majci poručuje da će njena plaća biti velika na nebu. Na nebu će vjerojatno i on biti bolji sin.

Od početka ovog slučaja predviđala sam rasplet po kojem će se  Mara Tomašević odlučiti za povlačenje svoje prijave. Dugogodišnje nasilje ostavlja duboke tragove na psihi i to je zapravo realniji završetak ovakvih slučajeva od značajnih preokreta koji se događaju u filmovima, češće nego u stvarnosti. Da je dobila podršku javnosti i okoline, da je dobila psihološku pomoć – ishod je mogao biti drugačiji. No, čitajući post njezina sina, izjave njezina supruga i znajući reakcije okoline u kojoj živi, a koje su u skladu sa stavovima muškog dijela njene obitelji, velika je stvar da je Mara Tomašević napravila iskorak i prokazala prirodu svog supruga koji obnaša javnu političku funkciju, pa je njegov krimen tako teži, a odgovornost veća.

U Hrvatskoj je, još od njezina postanka, na ministarskim pozicijama bilo raznih diletanata i licemjera. Sjetite se samo Damira Bajsa, HSS-ova ministra turizma, koji je danas župan, a hvalio se time da ne govori niti jedan strani jezik i da nikad nije ljetovao u inozemstvu. Ima li boljih referenci za ministra turizma? No, od njegove nesposobnosti gore su bile neprincipijelnost i iskazano licemjerje. Dogodilo se tako da je glasovao protiv zakonske mogućnosti koju je sam, nešto prije toga, iskoristio. Riječ je bila o Zakonu o medicinskoj oplodnji, koji je bio restriktivan za parove izvan braka, a u takvoj je zajednici i na takav način bilo začeto njegovo  dijete. Pa ipak, Nada Murganić, ministrica je koja zasjenjuje čak i Damira Bajsa. Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i  socijalnu politiku tradicionalno pripada ženama. Prije Nade Murganić tu je funkciju obavljala Bernardica Juretić, a prije nje Milanka Opačić. Smatra se da žene imaju veći senzibilitet, kapacitet, empatiju, sposobnost i iskustvo da bi vodile taj društveno važan, a utjecajno i financijski nebitan sektor. No Nada Murganić kapacitet i sposobnost nije iskazala ni kad su u pitanju bili donirani pokloni za djecu. Empatiju i senzibilitet za jednu ženu, žrtvu obiteljskog nasilja, nije pokazala ni jednim svojim istupom. Kao ministrica resora obitelji morala je poručiti javnosti da nasilje u obitelji nije obiteljska stvar, nego velik društveni problem, obuhvaćeno je kaznenim zakonom, treba ga  prijavljivati i oštro osuditi. Zbog nasilja u obitelji žene ginu. Ubijaju ih supruzi, zar ne? No, čuvši za povlačenje prijave Mare Tomašević ministrica se radosno nasmijala, prokomentiravši da je to tako u braku. Samo što nije rekla: hvala ti Bože što si se smilovao i prosvijetlio joj razum, ali je dodala da su trebali to riješiti u obitelji.

E pa nisu, ministrice Murganić! Zato što brak nije zajednica muškarca i žene u kojoj muškarac smije tući svoju ženu, a ona treba čuvati njegovu reputaciju i šutjeti, nego je to zakonom uređena zajednica muškarca i žene koji su po Ustavu RH ravnopravni i u kojoj je nasilje zabranjeno i kažnjivo. I vi biste to trebali znati!

Javio se naposlijetku psihijatar Vladimir Gruden koji je u tragediju pod nazivom  “Hrvatska protiv Mare Tomašević” uspio ubaciti riječ ljubav. U kojem je trenutku, prema psihijatru Grudenu, tu pobijedila ljubav? Kad je žrtva nasilja povukla prijavu. Što znači da kad ju je podnosila, njena ljubav prema suprugu nije postojala. Proradila je u njoj sada krivnja. Nasilnikova ljubav je neupitna, njegovu krivnju psihijatar ne spominje, nego opravdava silovatelje koji su izazvani od strane žena. Time je ova tragedija dobila konačni završetak. Ženama je poslana poruka od strane državnog vrha, društva i poznatog psihijatra da je nasilje nešto što se riješava unutar četiri zida, tako da razumna žena svog supruga koji je tuče ne prijavljuje, a ukoliko joj se pomuti razum, pa to ipak učini, Bog će joj valjda prosvijetliti put, pa će prijavu povući – u ime ljubavi. Je li se stvarno još uvijek pitate zbog čega je Mara Tomašević povukla  prijavu? I je li to bitno? Bitno je da  joj nitko u ovoj zemlji nije pomogao.  Iako je kaznena prijava povučena, za prijavljeno djelo kazneni se progon vrši po službenoj dužnosti. Bez obzira na ishod tog procesa mi smo kao društvo izgubili kompas. To je ovaj slučaj zorno pokazao.

 

Svidjela vam se ova kolumna? Posljednju pročitajte u najnovijem broju Glorije!

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *