Jake žene

Prošle su dvije godine od istupa glumice Alysse Milano i početka #MeToo pokreta i svijet se stubokom promijenio. U Hollywoodu, gdje je sve započelo, počeli su se snimati brojni filmovi i serije čiji su glavni protagonisti žene.
Dovoljno je pogledati «Pepermint» (2018), u kojem glavnu ulogu tumači Jennifer Garner. U akcijskom spektaklu kakvog se svojevremeno ne bi postidjeli Steven Seagal ili Chuck Norris, Jennifer je u ulozi majke koja izgubi obitelj, pa se pretvara u moćnu osvetnicu. Kritika je film sasjekla, ali imao je uspjeha na blagajnama.
Televizijska produkcija uglavnom je kvalitetnija od filmske, pa su tv serije nastale u posljednje dvije godine iznjedrile projekte poput «Male laži», koje su doživjele i drugu sezonu, a potom «Unbeliavable», koja se bavi temom seksualnog nasilja. Žrtva silovanja je mlada djevojka, a njenim slučajem bave se dvije policajke, čiji likovi slijede obrazac dobrog i lošeg policajca, a fantastično ih igraju Meritt Wever i Toni Collette. Serija je nastala po istinitom događaju, baš kao i «The Loudest Voice» i «Bombshell», koju nestrpljivo čekamo u prosincu, a obje se bave televizijskim mogulom i seksualnim predatorom Rogerom Ailesom.
Da se danas snima serija «Seks i grad», vjerujem da bi šansu dobile Samantha i Miranda. Likovi Carrie i Charlotte ne pokazuju žensku snagu i samodostatnost, nego su prototipi ženskih slabosti; prva je u neprestanoj utrci za nedostižnim muškarcem, koji se poigrava njenim osjećajima, a druga se samo želi bogato udati. Carrie i Charlotte danas su out.
U Cannesu se u listopadu svake godine održava MIPCOM, najveći televizijski sajam na svijetu na kojem se predstavljaju i kupuju tv sadržaji koje ćemo gledati u budućnosti. Moja prijateljica tv producentica koja redovno odlazi na taj sajam kaže mi da se u posljednje dvije godine izričito traže priče o jakim ženama.
No, ovo još uvijek ne znači da su se zarade u tom svijetu izjednačile. Tako je komičarka Mo’Nique upravo podnijela tužbu protiv Netflixa jer su joj za jednosatni specijal ponudili puno manje od onoga što dobiju bjelkinje ili muškarci u istoj industriji. Ipak, sama činjenica da se usuđuje podići takvu tužbu pozitivna je posljedica pokreta.
Tu su, dakako, i mnoge negativne posljedice koje se tek počinju zbrajati. Suprug moje prijateljice investicijski je bankar koji živi i radi u Londonu. Ovoga ljeta mi je rekao da se klima u njegovu poslovnom okruženju drastično promijenila; muškarci puno opreznije komuniciraju sa ženama, izbjegavaju ostajanje nasamo s nekom od kolegica, jer tužba za seksualno uznemiravanje u njihovim krugovima znači milijunske odštete.
Njegovu priču podupire istraživanje iz 2019. godine koje je pokazalo da se 60 % muških menadžera osjeća neugodno prilikom mentoriranja ili suradnje «jedan na jedan» sa ženama na radnom mjestu, ali i druženju izvan njega. No poražavajuće je da nova istraživanja pokazuju da žene imaju manju šansu za zapošljavanje ukoliko posao za koji konkuriraju zahtijeva interakciju s muškarcima.
Ova je reakcija zapravo kažnjavajuća; ne paše vam kako se s vama ophodimo i kako se ponašamo prema vama na poslu? Ok, sad vas ne želimo u radnom okruženju.
Kao rezultat #MeToo pokreta muškarci i žene mijenjaju ponašanje prilikom zapošljavanja, pa je tako jedan od pet muškaraca izjavio da će rjeđe zaposliti atraktivnu ženu, jer to može donijeti neprilike. No, kako objasniti da je i 6 % žena izjavilo da će rjeđe zaposliti atraktivnu ženu?
U sveopćem nesnalaženju i osjećaju ugroženosti u novonastaloj društvenoj klimi, neke su korporacije odlučile potražiti konkretna rješenja. Tako je međunarodna tvrtka «Ernst&Young» s 36 milijardi dolara godišnjeg prihoda i 270 000 zaposlenih među kojima je samo 20 posto žena lani odlučila napraviti savjetodavnu akciju i angažirati Marshu Clark, stručnjakinju za komuniciranje u radnoj sredini. Skandal je izbio jer se Huffington Post dokopao čak 55 stranica njenih uputa.
U njima su muškarci opisani kao agresivni, analitični i ambiciozni, posjeduju liderske sposobnosti i snagu, spremni su se zauzeti za neki cilj, a žene su djetinjaste, privržene, vesele naravi, lakovjerne i još suosjećajne, popustljive su i nemaju osobine vođe.
Upute poput «žene trebaju izgledati zdravo i fit, sa dobrom frizurom i manikiranim noktima» i o tome kako bi se trebale srediti da bi se uklopile u radni okoliš pod muškom dominacijom i ne zvuče toliko uvredljivo usporedite li ih sa sljedećim: «Ako želite da muškarci budu fokusirani na bit onoga što govorite, ne pokazujte kožu. Žene često govore kratko i promaše bit na sastancima, dok će muškarac govoriti dulje jer doista vjeruje u svoju ideju.» U čitavoj prezentaciji nije jasno, piše Huffington Post, daju li u prezentaciji ova pravila kao legitimna očekivanja ili lažne stereotipe. Međutim, nazire se da je poruka bila da će žena biti kažnjena od strane muškaraca, ali i žena, ukoliko ne pokazuje ženske karakteristike ili ako pokazuje više tzv. muških karakteristika. S ovom bih se tvrdnjom iz vlastitog iskustva čak i složila, pod uvjetom da su zauzimanje za vlastite ciljeve i snaga uistinu samo muške osobine. Naime, smatram ih svojim, ženskim osobinama.
Bilješke koje je jedna zaposlenica kompanije «Ernst&Young» podijelila s novinarima, a koje je dobila kao upute Marshe Clark su bile da se s muškarcima ne smije konfrontirati direktno na sastancima, jer oni to dožive kao prijetnju, ne smije biti agresivna ili glasna i treba ponuditi svoje ideje na dobronamjeran, benigni način. Polaznicima seminara objašnjeno je da je ženski mozak manji od muškog, pa upija informacije kao što palačinka upija sirup, zbog toga im se teško fokusirati. Muški je mozak više kao vafl, bolji je u fokusiranju jer informacije prikuplja odvojeno, u kvadratićima. Nameće se pitanje kako je to bolji u fokusiranju ako ne smiješ pred njim pokazati ni komadić kože?
Neurozanstvenik Bruce McEwen rekao je da ne postoji povezanost između veličine mozga i njegove funkcije i da je jedini cilj iznošenja ovakve informacije bio da se žene osjete inferiornima u odnosu na muškarce.
Pogledate li hrvatski poslovni svijet, neznatan je broj žena na istaknutim funkcijama. Mnoge u tom svijetu susrele su se pojavom da kada nešto kažu, na sastanku ili u javnosti, to će doživjeti snažnu kritiku, dok kada sličnu stvar iznese muškarac, onda se radi o sjajnoj ideji. U poslovnom svijetu žene se danas susreću ne samo sa efektom staklenog stropa, nevidljive barijere koja koči njihov napredak, nego i s otvorenim bojkotom jer su se usudile podignuti glavu i biti glasne, a ako je vjerovati Marshi Clark, muškarci to doživljavaju kao prijetnju.

Sviđa ti se ova kolumna?Pronađi posljednju u najnovijem broju Glorije!

Foto: Vic Riedemann, feMale, https://www.flickr.com/people/vicheaux/

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *