Josipa Lisac

Poštujem lik i djelo Josipe Lisac i volim neke njene pjesme. Zamjeram što ih nije snimila više, ali moglo joj je biti da repertoar ne širi pod bilo čijim pritiscima ili zahtjevima – kad je svaka malo remek djelo.
Od interpretacije, do modnog izričaja i javnih istupa, nikada se nije dala staviti u kalup, niti je svoje nastupe doživljavala kao priliku da ljudima podilazi.
Na dan predsjedničke inauguracije javno je rekla kako inače ustaje u 11, pa joj je bilo teško pjevati, jer je to za nju prerano. Branila bih je samo radi ove izjave.
Ne znam zbog čega je Josipa Lisac pristala pjevati himnu na predsjedničkoj inauguraciji, ali ako te ljudi zamole da pjevaš u takvoj prilici – nije ih lijepo odbiti.
Ne znam što je zamislio onaj tko ju je pozvao, kakva će biti izvedba «Lijepe naše» u Josipinoj interpretaciji, ali pjevačica, u životu i karijeri lišena svake konvencionalnosti, mogla je izvesti himnu, koja je sama po sebi konvencija, predivna pjesma zaštićena zakonom – samo onako kako to čitav život radi.
Josipa Lisac je institucija koja traje puno dulje od institucije predsjednika RH i koja se, za razliku od nekih dosadašnjih predsjednika RH, nikada u svom radu nije kompromitirala – pa nije to mogla učiniti sada, samo zato što su neki očekivali da to učini.
Da je himnu otpjevala konvencionalno i ziheraški, oni bi bili zadovoljni, ali ona bi prestala biti Josipa Lisac.
Himni se ne oduzima dostojanstvenost nadahnutim pjevanjem, što je učinila gospođa Lisac, dostojanstvenost u izvođenju joj se oduzima svaki put kada učinimo ono što Ustav i zakoni strogo zabranjuju, a mi držimo ruku na srcu dok se izvodi.
Zakon o grbu, zastavi i himni RH nije zabranio kreativnu, nadahnutu, drugačiju izvedbu” Lijepe naše” kakvu nam je poklonila Josipa Lisac, ali pokazalo se da je puno onih koji svojim poimanjem svijeta ne mogu obuhvatiti što je dostojanstveno izvođenje himne, a što specifičnost jedne velike karijere i da jedno ne isključuje drugo, nego se nadopunjava. Oni koji su to mogli čuli su toga dana harmoniju “Lijepe naše” i Josipina glasa, a koji nisu, vidjeli su crveni šešir i ženu koju ne mogu pratiti, pa su je zato izvrijeđali.
Imamo tako malo istinskih veličina, da ih više ne znamo razaznati; u malograđanskim kanonima opterećenoj stvarnosti počinjemo vjerovati da je ukus većine mjerilo nečije umjetničke vrijednosti, a konvertitstvo i podilaženje su vrline, dok je ona uvijek bila Josipa Lisac.
Gospođo Lisac, hvala što ste nam pokazali kako se čuva vlastiti identitet pred bilo kakvim izazovom! I da ne pjevate himnu, ustala bih pred vama.

Fotografija: facebook/JosipaLisac

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *