Kad ljubomora postaje patološka i opasna?

Najveća studentska organizacija u Hrvatskoj «e-Student» na Filozofskom fakultetu je prije nekoliko dana organizirala tribinu pod nazivom «Od poljupca do ljubavi i  natrag». Pozvana sam da govorim o temi, kojoj su dali ozbiljan, akademski ton, pa je jedna od sudionica bila i profesorica koja na Katedri za socijalnu psihologiju drži kolegij Interpersonalni odnosi. U raspravi koju je vodio Igor Mikloušević je sudjelovao mlad i ozbiljan psiholog, te glumac koji je duhovito pričao o svom životnom i ljubavnom iskustvu, dajući potrebnu dozu ležernosti – jer događaj je trajao tri sata. Dvorana je bila puna, a u publici je bilo znatno više djevojaka. Na kraju su postavljali pitanja.

Iznenadila me činjenica da djevojke zapravo nisu željele pojašnjenja za ljubav, nego za ljubomoru. Jedna za drugom tražile su odgovore na pitanja treba li ljubomoru u vezi tolerirati, je li ona normalan osjećaj i kako prepoznati patološka stanja?

Shvatila sam da ovu kolumnu pišem već godinu dana, a da o toj temi nisam pisala.

Objašnjenje možda leži u tome što me ljubomora u životu poprilično iscrpila. Suočavala sam se s patološkom partnerovom ljubomorom i znam da nije lako s njom živjeti. Zato sam na pitanja tih djevojaka nastojala odgovarati praktično, jer nije lako razaznati što bi u vezi trebalo razumjeti i prihvatiti, a od čega treba bježati glavom bez obzira. Mnoge od nas, iskusnije i starije, ne znamo još uvijek povući granicu u odnosima, zato što ljubomoru od strane partnera koja  kontrolira, grize, ponižava i muči pogrešno smatramo dokazom ljubavi i onda je trpimo – ponekad do samog fizičkog kraja.

Zbog čega patološku ljubomoru pogrešno tumačimo kao dokaz ljubavi?

Zato što dozu ljubomore svatko od nas nosi u sebi. Svaka normalna osoba u sebi nosi djelić patologije; malo neurotskog, malo psihotičnog, malo psihopatskog, prisutna je doza paranoidnosti i sumnjičavosti, ali je pitanje doze, odnosno kvantitete ono što razlikuje normalno od patološkog. Ljubomora uključuje tri osobe, jedna osoba ljubomorna je na drugu, koja s trećom osobom ima odnos kakav bi ona htjela imati.

Imati u sebi normalnu ljubomoru znači reagirati na situaciju koja je stvarna. To je situacijska ljubomora.

Zateknemo voljenu osobu u prisnom razgovoru s nama nepoznatom atraktivnom ženom. On se smije od uha do uha, a ona mu nešto priča i dodiruje ga po ramenu. Ovo je situacija u kojoj će svaka normalna žena osjetiti žalac ljubomore, neki agresivni nagon i želju da zaštiti svoj teritorij. Racionalno objašnjenje koje će potom čuti – da se radi o nekadašnjoj kolegici s faksa koju dugo nije vidio, a upravo mu je rekla da se nedavno udala – donekle će smiriti tenziju. Žena koja posjeduje samopouzdanje i povjerenje u partnera neće više postavljati pitanja. Žena s manjkom sampouzdanja i povjerenja u partnera postavljat će još pitanja i stalno se vraćati na situaciju, ne bi li se ponovo umirila, sve dok partnera ne izludi pa on odbije razgovarati o temi.

Ali i jedna i druga jasno će se sjećati kako su osjetile ljubomoru upravo zato što vole osobu koju žele imati samo za sebe.

Kad ljubomora postaje patološka i opasna?

Onda kad nije izazvana situacijski. Niste pružili nikakav povod svojim ponašanjem, a partner vas guši ljubomornim ispadima. Ne podnosi da vas drugi muškarci uopće gledaju. Smeta mu vaš način odijevanja, smatra ga izazovnim. Kontrolira vaše kretanje, poruke, mailove. Ne smijete imati prijatelja ili mu ne smijete spomenuti da ste se vidjeli s njim, jer on dobiva napadaje ljubomore iako vas s tom osobom oduvijek veže čisto prijateljstvo. Morate mijenjati svoje životne navike – kako ne biste izazvali novi ljubomorni ispad. Mijenjate ponašanje i planove premda od početka veze niste učinili ništa zbog čega bi se odnosio prema vama s tolikom količinom ljubomore i nepovjerenja. Živite u grču. To je znak da je problem u njemu, nastao davno prije vas, a on ga iskaljuje na vama – kao što je to činio sa ženama s kojima je prije bio u vezi.

Korijen patološke ljubomore nije jedan. Najčešće je povezan s nekim od psihijatrijskih poremećaja, a često uz patološku ljubomoru ide i pretjerana konzumacija alkohola. Patološki ljubomorne osobe imaju jako lošu sliku o sebi, ne vjeruju da zaslužuju svog partnera, nedostaje im samopoštovanja, anksiozne su jer vjeruju da će biti ostavljene zbog druge osobe pa im alkohol pomaže u smanjivanju straha. I pobuđuje agresiju. Potencijalni zamišljeni protivnici će, koliko god se trudite, izazivati patološku ljubomoru, koja će u konačnici  uništavati vas. Sav taj bijes, frustraciju i osjećaj manje vrijednosti u odnosu prema imaginarnim takmacima u stvarnosti pokupi partnerica.

Ovakvo partnerovo ponašanje ne moraju izazivati samo pripadnici muškog roda. On može biti ljubomoran na vaš odnos s prijateljicama. Ili na vrijeme provedeno na poslu kojeg volite, a u vašim kolegama  vidi potencijalne opasne rivale.

Ljudi često miješaju ljubomoru i zavist.

Zavist je primitivnija i dublja pojava od ljubomore. Nastaje u prvoj godini života i dijadnog je karaktera.

Kod zavisti postoje dvije osobe, pri čemu prva osoba zavidi drugoj jer ona posjeduje ili ima nešto za što vjeruje da pripada njoj. Zavidne su osobe jako sklone traču i agresivnim verbalnim okršajima.

Prije nekoliko dana pjevač Jacques Houdek je svoj bijes javno iskalio na Salvadoru Sobralu, prošlogodišnjem pobjedniku Eurosonga iz Portugala, samo zbog toga što je ovaj rekao da mu se izraelska pjesma – ne sviđa. Čovjek je izrekao svoje mišljenje. Nije ništa ružno rekao o pjevačici koja pjesmu izvodi niti o zemlji iz koje dolazi. Međutim, to je bilo dovoljno da se Jacques na njega obruši. Uperio je prema njemu tešku artiljeriju, nazvao ga pozerom, nikakvim umjetnikom, poručio  da ga treba biti sram zbog svog ponašanja. Kada su neki ljudi na to ostavili komentar da se ni njima ne sviđa izraleska pjesma, Jacques im je odgovorio da nisu shvatili. Nije on hvalio Izraelku, nego je ukazao na neprofesionalnost Salvadora Sobrala koji je izvrijeđao kolegicu, a to se ne radi. Čovjek je rekao da mu se ne sviđa pjesma. A Jacques ga je na to grubo izvrijeđao na osobnoj razini, prozivajući ga čak i zbog njegove bolesti. To naravno nema nikakve veze s tim da je Salvador Sobral pobjednik Eurosonga, na kojem je sudjelovao i Jacques Houdek.

Nije lako onome tko u sebi nosi zavist. Filozofu Seneki pripisuje se izreka da zavist traje dulje nego sreća onih kojima zavidimo. Od patološke ljubomore u partnerskom odnosu se može pobjeći, jer je riječ o vezi na koju ste u nekom trenutku pristali. Međutim, ljudi mogu izlijevati svoju zavist prema vama iako niste u odnosu, miljama ste daleko i uopće ih ne poznajete. Jedini lijek za zavist je ignoriranje. Goethe je rekao: siguran znak da je netko rođen s plemenitim kvalitetama jest da je rođen bez zavisti.

 

 

Svidjela vam se ova kolumna? Posljednju pročitajte u najnovijem broju Glorije!

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *