‘Kako to’: Vrijeđanje nije dozvoljeno ni pod krinkom bećarca

 Hrvatsku je ovih dana podijelila sudska presuda za  bećarac, kojeg je otpjevao Branimir Čolaković, a zbog kojeg se policajka Marija Iličić koja je toga dana radila kao službena osoba u osiguranju folklorne povorke «Ljeto valpovačko» osjetila uvrijeđenom. Marija nije sudjelovala na smotri folklora, nije učinila baš ništa čime bi izazvala pozornost, pa ipak je prolazeći pokraj nje Čolaković dobio inspiraciju da joj otpjeva: «Aoj mala ti u plavoj bluzi, skini gaće pa mi se naguzi.» Sad zamislite da je kojim slučajem Marijin suprug, koji je također policajac, bio uz nju kad je Čolaković njegovoj ženi otpjevao ove stihove. Mislim da slučaj ne bi ni završio na sudu, jer bi izvođač vjerojatno «dobio po tamburi». I da je ta priča završila u novinama, svi bi potiho našli razumijevanja za reakciju supruga koji štiti čast svoje žene.

No, Marija u tom trenutku kao žena nije imala zaštitu, a kao policajka nije mogla intervenirati. Nije fizički nasrnula na bećara koji joj je poručio da skine gaće i da se naguzi, nego je svojim kolegama rekla što joj se dogodilo, a oni su je podržali u stavu da je njegovo ponašanje bilo neprimjereno. I onda je odlučila postupiti u skladu sa zakonom. Tako je slučaj završio na Prekršajnom sudu u Valpovu, gdje se mladi Čolaković izmotavao i opravdavao, umjesto da se ženi jednostavno ispričao. Jer čak i ako nije imao namjeru da je uvrijedi, ako mu je spontano i bezazleno došlo da otpjeva te stihove, ukoliko je u stanju shvatiti da je konkretna osoba povrijeđena – mogao je reći da mu je zbog toga žao. Ovako, tri godine kasnije, slučaj je dobio epilog na Visokom prekršajnom sudu koji je ukinuo prvotnu oslobađajuću presudu za Čolakovića, presudio da je uvrijedio službenu osobu i ogriješio se o ravnopravnost spolova, koja je zagarantirana Ustavom. Marija je dobila uvredljive riječi samo zato što je žena. Svedena je na seksualni objekt dok je radila svoj posao. Pune tri godine Marija Iličić trpi iživljavanja, uvrede, prijetnje na internetu i u svojoj okolini jer se usudila prijaviti folkloraša koji ju je svojim stihovima uvrijedio. Dovoljno je pogledati društvene mreže i  portale, pa shvatiti kolika se količina mržnje po njoj izlijeva, jer nije odšutjela riječi koje su joj upućene i kojima joj je poručeno da je, bez obzira što nosi uniformu i što je policajka, zapravo samo seksualni objekt. No umjesto da se naguzi, pokazala je da «ima muda» i kaže da bi opet učinila isto.

Velika agresija koja se iskazuje na društvenim mrežama i portalima odraz je nemoći, straha i goleme frustracije koja vlada našim društvom. Svi koji izlijevaju mržnju po mladoj ženi kao da su zaboravili da je njihova sestra ili kćer mogla biti na njezinom mjestu. Da im je kćer došla kući s radnog mjesta povrijeđena i uznemirena ovakvim događajem, bi li im tada na pameti bila slavonska kulturna baština, tradicija i UNESCO? Rekli bi joj da se on samo šalio i da ne treba primati k srcu poruku da skine gaće i da se naguzi, iako je samo došla raditi svoj posao?

Ovaj se događaj nastavlja na temu o kojoj sam pisala u prošloj kolumni – dubokom jazu i neprijateljstvu između spolova, koji je izbio na površinu i kojeg se više ne može sakriti.

Naše bake dobivale su poštovanje od strane muškog roda u društvenim kontaktima i na površnoj razini. Sjetite se samo filma «Tko pjeva zlo ne misli» i gospona Fulira koji oblijeće oko udane žene, kojoj nedvojbeno želi skinuti gaće, a da je pritom u nijednoj prilici verbalno nije uvrijedio. Bilo je to vrijeme kada su žene na društvenom, političkom, ekonomskom i svakom drugom planu muškarcima bile toliko podređene, da su oni s lakoćom mogli igrati ulogu kavalira. Otkako su se stvari stubokom promijenile, pa žene nisu toliko podređene i ovisne o muškarcima; postale su policajke, piloti, neurokirurzi, predsjednice uprava velikih firmi – kavalira gotovo da i nema. Izgubili su se, osjećaju se ugroženo, a osjećaj ugroženosti dovodi do straha i mržnje, pa su u anonimnim internetskim komentarima žene postale kuje i kučke – blati ih se, vrijeđa i omalovažava. A kako i ne bi? Statistika kaže da su u Hrvatskoj do 80-ih godina prošlog stoljeća studenti bili uspješniji. Od 90-ih godina uspješnije su studentice, a od 2005. godine pa do danas čak 60% diplomiranih na hrvatskim sveučilištima su žene.

Neki su se dosjetili da je ova presuda opasna, jer ugrožava slobodu govora. Drugi su se digli u obranu bećarca, njegove lascivne prirode, pa napadaju ženu jer je ugrozila slavonsku kulturnu baštinu. Svi zaboravljaju da je Ustav zagarantirao ravnopravnost spolova i da se o nju nitko nema pravo ogriješiti, pa ni pod krinkom bećarca.

Jedna je osoba često izvrgnuta seksizmu i napadima samo zato što je žena, a to je predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar Kitarović. Čak i oni koji sebe smatraju liberalima, tobože jako naprednima, na društvenim mrežama, kad je ona u pitanju, dozvoljavaju sebi seksističke ispade i odvratne komentare. I kad samu sebe objektivizira i kad nam djeluje da joj je izgled, na kojeg su žene osjetljive u većoj ili manjoj mjeri, zapravo najvažniji, nije umjesno komentirati njene tjelesne atribute i ženstvenost. Predsjednicu bi, baš kao i svakog drugog političara, trebalo vrednovati, procjenjivati i argumentirano kritizirati na osnovi njezina rada, djelovanja i političkih poteza.

Policajka je službena osoba, zakon je i po toj osnovi štiti od vrijeđanja. To što smo navikli na anonimne i javne seksističke istupe i vrijeđanja žena, ne znači da oni koji ih rade imaju na to pravo.  

Načelnik PP Belišće Zdravko Mandić, u kojoj je zaposlena policajka Marija Iličić, rekao je da je ovo prekršaj jednog čovjeka koji u tom trenutku nije razmišljao o svom postupku, a na kraju nema snage priznati grešku. Zar je tako teško shvatiti i priznati pogrešku pa jednoj policajki, ženi, majci dvoje djece, reći oprosti? Zbog toga ne bi bio manji frajer niti bećar. Oni koji nemaju snage zovu se slabići.

Svi internet ratnici koji se svojim komentarima iživljavaju na ženama svoju muškost imaju priliku pokazati tako da izađu na ulicu, pa prosvjeduju protiv onih koji su ih doveli u stanje nezadovoljstva i nemoći.  Ako im se čini da su im žene prijetnja i da im svojim savjesnim radom i djelovanjem smanjuju šanse za opstanak, mržnja im, nažalost, nimalo neće pomoći. Ona samo razotkriva i ukazuje na problem.

 Pjesma splitskog repera Vojka V povodom ovog slučaja može slobodno dobiti i nastavak:

«Ja sam pjevao bećarac na smotri folklora

  uvrijedio ženu misleć’ da je fora

  reko’ sam joj samo da mi se naguzi

  kazna je dvi iljade za uvredu plavoj bluzi

  Kako to, kako to»

Ako niste čuli pjesmu, bilo bi dobro da je poslušate, Vojko se sprda s hrvatskim stanjem duha, a pritome ne vrijeđa nikoga. Samo konstatira.

 Sviđa ti se ova kolumna? Pronađi posljednju u najnovijem broju Glorije!

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *