Ljeto razvoda: brakovi i veze najčešće se raspadaju nakon godišnjeg odmora

Znanstveno istraživanje konačno je potvrdilo ono što mnogi znaju iz  iskustva: da se brakovi i veze najčešće raspadaju nakon godišnjih odmora. Istraživanje provedeno na Univerzitetu u Washingtonu  obuhvatilo je  razdoblje od četiri godine i pokazalo da se zahtjev za razvod najčešće podnosi u ožujku, nakon božićnih i novogodišnjih blagdana ili u kolovozu – nakon godišnjih odmora.

Razvod u takvoj situaciji reakcija je na ono što se dogodilo tijekom  odmora, koji je samo potvrdio odluku da je razlaz najbolje rješenje.

Tijekom godine navlačimo oklop, koji nas štiti od svih nedostataka  odnosa kojim nismo zadovoljni, a što često ne priznajemo sebi ni drugima. To je najčešće posao, kojim se iscrpljujemo, odvajajući se fizički i psihički od partnera, tako da  pojave koje nas u odnosu čine nezadovoljnima ili nas nerviraju i ljute – naprosto izbjegavamo. Osim posla, tu je briga o djeci, aktivnosti i druženja s prijateljima, razni načini kojima ljudi bježe od mogućnosti da sve što se godinama gura pod tepih jednom ispliva na površinu. No, ono što se dugo potiskiva, jednom će, pod visokom ljetnom temperaturom, vjerojatno izaći na vidjelo.

Ljudi se često nakon godišnjih odmora javljaju na psihoterapiju, zbog povećane anksioznosti ili pretpljenih paničnih napada, za koje ne mogu pronaći uzrok, a život im uz njih postane nepodnošljiv.

Mnogi nakon godišnjeg odlaze dermatolozima zbog različitih promjena na koži ili zbog problema s probavnim sustavom. Velika je vjerojatnost da su te pojave psihosomatske prirode, potisnuli su emocije u tijelo i organe. Visoki tlak često je posljedica nakupljene ljutnje, koju nikada nismo osvijestili. Glavobolje znaju doći od  neodlučnosti, dok se tuga zavlači u želudac, tako da je nikad ne pronađemo.

Godišnji je odmor mnogim parovima vrijeme u kojem pokušavaju «raditi na svom odnosu», za kojeg podsvjesno slute da je otišao u slijepu ulicu. Takvi pokušaji najčešće završe odlukom da se razvedu, jer sve što ih je štitilo od bliskosti  i intime tijekom godine, kako bi održali privid funkcionalnosti, tada se povuče. Ostanu sami sa sobom. Poznajem mnoge parove koji su otišli na putovanja kako bi spasili  brak, a ne znam nijedan kojem je to uspjelo.

Pod teretom nerealnih očekivanja, da će na tom putovanju partner pokazati drugačije lice, nemoguće je sakriti razočaranje što se  promjena nije dogodila. Tada frustracije isplivaju na površinu, zajedno s neizgovorenim riječima koje su se godinama negdje pospremale.

Zbog čega su godišnji odmori velik okidač za odluku o razvodu?

Zato što oni, u životu svakog para, najbolje pokazuju kako je ravnopravnost u odnosu velika izmišljotina. Kao što u prirodi nema simetrije, tako nema ravnopravnosti u međuljudskim odnosima. U svakoj je vezi jedna osoba dominantnija, ona češće donosi odluke, dok joj se druga osoba više prilagođava. Kad je godišnji odmor u pitanju,  već kod izbora mjesta gdje će ga provesti, na površinu ispliva nečija dominacija – bolje ili lošije kamuflirana. Tako mnogi godinama ljetuju na mjestima koja im se ne sviđaju i nikad ih sami ne bi odabrali, idu u vikendice koje je partner naslijedio, skupa s obitelji koja im ide na živce, uvjeravaju se da su baš tu željeli biti – sve radi mira u kući.

No, poznajem i one koji svoj brak čuvaju upravo tako što već godinama ne idu zajedno na godišnji.

Živimo u kulturi slobode izbora. Čini nam se da imamo tisuću mogućnosti. Kako onda prihvatiti da kratko i dragocjeno vrijeme u godini u kojem smo slobodni i željni promjene, trebamo provesti s osobom koja nas nervira, na mjestu koje nam se ne sviđa?

Taj je osjećaj dodatno podgrijan utjecajem društenih mreža, na kojima se s fotografija smiješe parovi koji svoj odmor provode na bajkovitim mjestima na kojima nikada nismo bili. U stvarnosti se svaki treći brak raspada, a kod polaska na godišnji mnogi su se posvađali već kod naplatnih kućica i nisu progovorili do ulaska u apartman ili vikendicu.

Živimo u društvu koje je opsjednuto srećom. Trčimo za njom, a što više za nečim tragamo, manja je mogućnost da ćemo to pronaći, ustvrdio je veliki austrijski psihijatar Viktor Frankl.

Zapravo je najljepše kad sreća pronađe nas.

Razmišljala sam o tome ovih dana, kada sam na Visu susrela tetu Mariju, koja će uskoro navršiti 87 godina. Prije tri godine postala je udovica. Teta Marija udala se za mog tetka, u braku su proveli 62 godine.

«Nikad se nismo posvađali.»-rekla mi je, dok smo se vozile autom od Milne prema Visu.

«Kako je to moguće?»-upitala sam u nevjerici.

«Tako što je pazio što mi govori.»

Imala je 22 godine kad se udala.

« Kako ste se upoznali vas dvoje?»-

«Tako što je došao u moj grad i vidio moju fotografiju u izlogu fotografske radnje. Upitao je svog prijatelja koja je to cura, a ovaj mu je onda pokazao na mene. Kad me vidio, to je bilo gotovo. U pratnji svog oca došao je da isprosi moju ruku.»

« A vi ste mu rekli «da»?»

«Nisam ja, nego otac. Tresla sam se u svojoj sobi kad sam vidjela da dolaze. I tako sam s njim došla na Vis. Ajme što nam je bilo lijepo. Svugdje smo putovali, na motor-biciklu. On mene nazove i pita me šta radim, a ja mu kažem da kuham ručak. Onda mi poruči da kad završim spakiram stvari za put, jer idemo u Cannes, kod njegovog prijatelja. Volio je društvo. Najdraže mu je bilo okupiti  ljude, da zajedno pričaju, jedu i piju. Puno se pjevalo i smijalo oko njega. A kad smo bili sami, uzme drva i naloži veliku vatru u kaminu. Ja ga pitam što će mu tolika drva, kad smo  sami. On ništa ne govori. Kad njegovi prijatelji vide dim, znaju da smo doma. Za sat vremena puna nam je kuća.»

Teta Marija izgleda poput filmske dive u poznim godinama. Nije se promijenila punih trideset godina. Razlika je samo u kosi, bjelina naglašava aristokratske crte njezina lica. Uočili su to i producenti filma «Mamma mia», pa su joj prišli u kafiću, dok je ispijala kavu. Pitali su mogu li je fotografirati. Dala im je dopuštenje, baš kao i onom fotografu prije 65 godina, kad je nastala fotografija koja joj je odredila život. Kad su je pozvali na snimanje, nije se dvoumila. Oduvijek je šivala prekrasne haljine u kojima je sa svojim mužem u «Domu armije» otvarala ples.

Kad je Hollywood došao na Vis, dogodilo se prepoznavanje.

Sjedile smo na viškoj rivi kad je završila svoju priču. Pokraj nje se osjeća smirenost jednog  ispunjenog života. Možda  je ostvarila i mrvicu više nego što je zamišljala.

A možda je tajna u tome da je odnos između njih dvoje bio poput godišnjeg odmora – s kojeg ne želiš otići.

Sviđa ti se kolumna? Nađi posljednju u najnovijem broju Glorije!

Fotografija: Marco Verch (trendingtopics)

Creative Commons licenca

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *