Ne postoji jedno ušminkano lice trudnice

Gostovanje Nina Raspudića u emisiji «Nedjeljom u 2» izazvalo je buru reakcija jer je tijekom emisije spomenuo svoju suprugu koja je u drugom stanju i komentirao njenu fotografiju koju tom prilikom nije pokazao. Kad je spomenuo okruglu Mariju u 8. mjesecu trudnoće čiju fotografiju zlonamjerno stavljaju uz tekstove koji se tiču nje i njezina rada, po završetku emisije sam fotografiju potražila. Vidjevši je, bilo mi je jasno zbog čega je Raspudić nije pokazao. Želio je zaštititi suprugu od još jednog neprikladnog izlaganja i pritome verbalno zabrljao. Fotografija prikazuje ženu u poznoj trudnoći koja sjedi tako kako joj u tom trenu odgovara, nesvjesna da je netko fotografira. Fotograf nema poštovanja prema njezinu stanju, prema ženi koja u poznoj trudnoći pokušava udobno sjediti, ne razmišljajući o svojoj izloženosti. Objava takve fotografije uz bilo kakav tekst o Mariji Selak Raspudić i njezinu radu negacija je njene osobe.

Ali, samo par dana kasnije pritisnut akcijom koju je pokrenula jedna novinarka i aktivistica i izbombardiran na društvenim mrežama objavama žena koje su kačile fotografije iz vremena trudnoće na kojima su lijepe i uzvišene, a ne ponižene, Nino Raspudić dao je izraditi spornu fotografiju i došao pred kameru «RTL Direkta» kako bi sam pokazao ono što je molio da se ne pokazuje. Učinio je to da se obrani od napada, pa su svi akteri još jednom pred golemim auditorijem ponizili Mariju Selak Raspudić. Vidjevši spornu fotografiju velika se Vedrana Rudan ispričala. «Fotografija je perverzna, uvredljiva i cilj joj je bio poniziti «objekt». Ispričavam se Raspudiću za dio teksta. Žao mi je ako sam povrijedila profesoricu Mariju Selak Raspudić.»

Dan poslije Raspudićeva gostovanja kod Stankovića nazvala me urednica. Iako se bližio deadline, predložila mi je da napišem aktualan tekst o gorućoj temi, jer se društvenim mrežama upravo širio val fotografija s trudnicama.

Odgovorila sam da sam vidjela spornu fotografiju i da ne želim pisati tekst o akciji koja je usmjerena protiv neprihvatljivog diskursa kojeg je upotrijebio Raspudić, ali ne pokazuje razumijevanje niti osuđuje ono što je učinjeno Mariji Selak Raspudić. Moj mi pogled na svijet, kad vidim čemu je bila izložena, nalaže razumijevanje i empatiju prema jednoj trudnici i ženi – iako se svjetonazorski ne slažem s njom ni sa njenim suprugom.

Što je to u drugom stanju, vezano za ponašanje, osjećaje i izgled žena, što izaziva tolike reakcije i prijepore? Komentar Marije Selak Raspudić o fotografijama trudnica na društvenim mrežama je zanimljiv. «Ne mora žena nužno biti lijepa u trudnoći. Može se osjećati loše i ružno i nelijepo u vrijeme trudnoće, a i dalje biti ono što jest.» Slažem se i dodala bih: I može imati kontrolu nad svojim tijelom i prekinuti trudnoću ukoliko joj je neprihvatljiva. I ima se pravo razvesti ako je nesretna svojim brakom. Dapače, može se ponovo udati, čak i za razvedenog muškarca koji ima dijete.

Uzmete li u ruke svoju najljepšu fotografiju iz perioda trudnoće, vrlo je vjerojatno da je to lice samo jedan od vaših odraza tijekom dugog perioda, u kojem ste prolazile kroz puno faza. Neke su od njih potisnute i zaboravljene, nekih se živo sjećamo. Baš kao u životu, žene su u drugom stanju posve različite, drugačije je podnose i doživljavaju, osciliraju u svojim osjećajima i raspoloženjima, a čest je slučaj da ista žena o svojim trudnoćama priča na drugačiji način. U drugoj sam se osjećala bolje nego u prvoj, reći će vam bez imalo uvijanja. Ne postoji jedno ušminkano i uljepšano lice trudnice. Forsiranje takvog lica vrsta je zahtjeva prema ženama, kojih ionako ima na svakom koraku.

«Trudnoća i majčinstvo proživljavaju se na vrlo različite načine ovisno o tome odvijaju li se u revoltu, rezignaciji, zadovoljstvu ili entuzijazmu. Treba shvatiti da odluke i osjećaji koje si mlada majka priznaje ne odgovaraju baš uvijek njezinim dubokim željama. Neudana majka može biti stvarno preopterećena obavezom koja joj je odjednom nametnuta i otvoreno se zbog toga žaliti, a svejedno u djetetu pronalaziti ispunjenje potajno gajenih snova. Obrnuto od toga, tek udana žena koja trudnoću dočekuje s radošću i s ponosom može je se u tajnosti užasavati, mrziti je, kroz opsesije, fantazije, dječje uspomene koje sama odbija priznati.»-piše Simone de Beauvoir u svom najvažnijem djelu i klasiku feminizma «Drugi spol».

Drugo stanje eterično je, moćno i čudnovato ne zbog onoga što se govori o njemu, nego zbog onoga što ostaje neizgovoreno. Važno je ženama poslati poruku da su osjećaji koje ponekad u drugom stanju imaju normalni; od nelagode, straha, zabrinutosti jer im se tijelo mijenja, promjene raspoloženja, gađenja i krivnje. I da one koje dožive fizičku transformaciju u kojoj postanu i samoj sebi neprepoznatljive nisu manje vrijedne od onih koje bi mogle osvanuti na naslovnici «Vanity Faira». U praksi sam susretala žene koje su prema trudnoći ambivalentne, imaju strah od djeteta koji im onemogućava začeće iako ga silno žele, povraćaju ne bi li plod izbacile, iako ga na svjesnoj razini žele zadržati.

«Boje se majčinstva, istodobno ga priželjkujući» – piše de Beauvoir. «U trudnoći oživljavaju djetinji snovi subjekta i njezini adolescentski strahovi. Proživljava se na vrlo različite načine ovisno o odnosima koje žena održava s majkom, mužem, sa samom sobom.»- govori dalje de Beauvoir. «Njihova šutnja dijelom proizlazi iz toga što uživaju u obavijanju iskustva koje je isključivo njihova povlastica velom tajne, ali su i smetene proturječjima i sukobima koja ih okupiraju.» Što je više tih proturječja i sukoba, veća je potreba da se svijetu pokaže savršeno lice. De Beauvoir razlikuje majčinski nastrojene trudnice od djetinjastih i sramežljivih, one koje vole svoje muževe i koje prema njima osjećaju neprijateljstvo, one koje imaju dobar odnos s majkom i koje nemaju. «No, trudnoća je prije svega drama koja se u žene odigrava između nje i nje same.» Žene kojima se previše bave ili koje se previše bave samima sobom su one koje tijekom trudnoće pokazuju najviše morbidnih fenomena. Kroz iskušenje trudnoće najlakše prolaze majke – nesilice i muževne žene koje se na zanose pustolovinama svojih tijela…»

Istina je da mnoge žene tek u trudnoći osjete mir, ispunjenost, opravdanost postojanja vlastitog bića. «Sada više nije seksualni objekt, sluškinja, već utjelovljuje vrstu, obećanje je života, vječnosti. Okolina je poštuje.» No, je li stvarno tako? Ili je mnogi pokušavaju diskreditirati i omalovažiti upravo zbog tog stanja, svesti je na objekt i staviti je pod kontrolu?

Sviđa ti se ova kolumna? Pronađi posljednju u najnovijem broju Glorije!

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *