Širenje područja borbe: Od tradicije do tranzicije – žene i muškarci

Moj poznanik bio je u braku u kojem je dobio djecu. Bila je to mladenačka ljubav, u brak su ušli puni optimizma, međutim, dogodilo se da se on zaljubio. Dvoje uplakane djece, razočarana žena i stečena imovina nisu ga spriječili, otišao je iz zajedničkog stana, kojeg je prepustio supruzi. S novom je  odabranicom ušao u podstanarstvo, pokušavajući uvjeriti sebe i ostatak svijeta u ispravnost te odluke. Prošlo je nekoliko godina. Trudio se biti dobar otac djeci koja su vikendima dolazila u  podstanarski stan, u kojem nije bilo dovoljno mjesta. Nije bio sretan takvim životom pa je odlučio kupiti novi stan.  Njegova je nova partnerica željela da se njihova veza ozakoni. Razapet između potrebe da ugodi djeci i pruži im komfor i želje da ugodi novoj partnerici,  donio je odluku da se oženi i kupi novi stan. Želio je započeti novo poglavlje života koje možda neće biti idealno, ali će kompromisno svi biti zadovoljni. Bacio se u projekt energijom četrdesetogodišnjaka koji želi započeti novi život, da parafraziram Kunderu. Imao je, međutim, vjenčanog kuma, koji situaciju nije vidio poput njega. Kum je također bio razveden i imao djecu. Upitao ga je na čije ime kupuje novi stan. Ovaj mu je odgovorio: na svoje. Kum mu je rekao da je budala.

«Zbog čega to misliš?»-upitao je mladoženja.

«Zato što ćeš u slučaju drugog razvoda opet seliti u podstanarstvo. I tako dok se ne opametiš.»

«Pa šta da radim? Ja nju volim i vjerujem joj.»

«Vjeruj ti kumu. Upiši stan na mamu. Tako ćeš mirno spavati i ako  ljubav prestane. A ja ti želim sreću.»

Prošlo je par godina. Novi je brak bio na klimavim nogama. Nešto je izgleda nedostajalo. I nova je supruga odselila iz stana. Kad je točno saznala da je stan upisan na njegovu mamu – nije važno. Važno je, međutim, kako se osjetila kad je shvatila da je to učinio. I onda je odgovorila svojim oružjem. Tužila ga je za sate provedene s njegovom djecom. Tražila je isplatu novca po toj osnovi. Kako su to riješili, ne znam. Znam samo da je kumu zahvalan do kraja života.

             Priča broj dva: Muškarac se razveo od supruge i ušao u vezu sa znatno mlađom ženom koja nije bila u braku. Veza je trajala nekoliko godina. Za vrijeme trajanja te veze su putovali. On ju je obasipao poklonima. Vremenom je shvatila da joj njegov karakter ne odgovara i da razlika u godinama ipak igra ulogu. Tada ga je ostavila. On nije želio prihvatiti kraj, pa ju je na razne prihvatljive i neprihvatljive načine pokušavao vratiti. Međutim, nije mu uspjelo. Onda se dogodilo širenje područja borbe. Tužio ju je tražeći povrat novca koji joj je «pozajmio» za vrijeme trajanja veze. U iznos, koji je pozamašan, ubrojio je svaki poklon i trošak koji je napravio, a koji naziva pozajmicom koju treba vratiti. Ona se kune da nikad ništa nije pozajmila od njega, međutim, morat će to dokazati na sudu.

           Priča broj tri: Muškarac je bio u braku u kojem je dobio dvoje djece. Nakon dvanaest godina braka on i supruga su se razveli. Ostavio joj je stan koji su zajednički stekli. I plaća redovito alimentaciju za svoju djecu.  Jedini uvjet da ponovo uđe u brak ili ozbiljnu vezu bio mu je da se osjeća ravnopravno. U protivnom ga  zajednički život s nekom ženom nije zanimao. Vremenom je upoznao ženu s kojom je stvar postala ozbiljna. Od početka je odnos postavljen tako da putovanja, ručkove i večere plaćaju po pola. Kupili su stan, jer je ona pristala partnerski sudjelovati u troškovima. «Dosadilo mi je da ja budem taj koji brine o svemu, stječe i vuče, a onda se to jednog dana dijeli na pola.»- njegova je misao.

Zakon je zaštitio žene i pružio im ravnopravnost u pogledu radpodjele imovine stečene u braku ili vanbračnoj zajednici. No, u zapadnom svijetu su se muškarci, pogotovo oni koji su se razveli nekoliko puta, dosjetili institucije predbračnog ugovora, kojem je cilj zaštititi imovinu onoga koji više zarađuje, a to je u pravilu muškarac, za slučaj da ljubav omane.

           Našim je roditeljima razvod još uvijek tabu. Nešto što se događa drugima. Rijetka bolest od koje obolijevaju samo najslabiji. U hrvatskoj stvarnosti svaki treći brak završi razvodom. I puno je muškaraca koji su, stjecajem okolnosti, materijalno donijeli više u  propalu bračnu zajednicu, ali se pravilnom raspodjelom bračne stečevine ipak osjećaju izigranima. Kao da im je nešto oduzeto. Rijetki su oni koji na stvar gledaju tako da je ženin doprinos bio sazdan od trudnoća, bolovanja, neprospavanih sati, veće brige o djeci i obitelji, propuštenih poslova i prilika, magisterija i edukacija, neostvarenih ambicija koje su, često, isključivo kompenzirane majčinstvom i spoznajom o obitelji.

Na kraju se, uglavnom, broje novci. Obzirom da je naše društvo u  mitologiji tradicionalno, a u stvarnosti to odavno nije, nalazimo se u konfliktu između tradicije i tranzicije. Još uvijek nisu zaživjeli predbračni ugovori, ali muškarci u stvarnosti štite svoju imovinu koju od početka nisu spremni dijeliti na pola ili nakon razvoda drugačije gledaju na ovu problematiku.

Veze milenijalaca kod nas odražavaju izgubljenost između starog modela, koji se urušava i novog, koji se nakaradno trudi oponašati ravnopravnost na svim područjima. Više nije normalno da muškarac časti pićem na prvom izlasku, što je u osamdesetima i devedesetima bila normalna pojava, ali će još uvijek biti preokupiran pitanjem koliko je seksualnih partnera imala njegova djevojka. Ukoliko odluče živjeti zajedno, u prednosti je onaj koji zarađuje više ili mu, najčešće nasljedstvom, pripada stan.

Djevojkama je sve to normalno, jer to je ravnopravnost za koju su se borile njihove majke. U stvarnosti se još susreću s tim da je njihov dečko, s kojim su istodobno studirale, dobio posao na kojem je znatno bolje plaćen. I inzistira na tome da troškovi budu podijeljeni po pola. Ukoliko on zarađuje više, predložit će joj da ona više radi kućanske poslove, kako bi on, eventualno, davao više novca za kućanstvo. Ona se mora truditi da ga sustigne zaradom, kako bi postigla ranopravnost unutar zajednice. U to ime odgađa majčinstvo. Priroda ženi nije dala biološku ravnopravnost. Ona nema vrijeme koje muškarac ima. Zato je krug začaran i rezultira padom nataliteta, rastom anksioznosti i neplodnosti kod žena na početku tridesetih, kojima su u podsvijesti maglovito zapisani prinčevi iz bajki, kakvih nikada nije bilo. Bilo je, međutim, džentlmena.

 

Svidjela vam se ova kolumna? Posljednju pročitajte u najnovijem broju Glorije!

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *