Opasnost iz prikrajka

Svaki tvoj uzdah

Svaki tvoj pokret

Svaku vezu koju prelomiš

Svaki tvoj korak 

Ja ću gledati

Stihovi pjesme grupe Police ne zvuče nimalo bezazleno, ako ste ikada bili žrtva vrebača. Pišući o najpoznatijem svjetskom “stalkeru” Marku Chapmanu, koji je ubio velikog Johna Lennona, dopisnik Jutarnjeg lista Inoslav Bešker preveo je taj izraz u “nasilni gnjavator”. Vrebač je osoba koja nezakonito prati i nadzire drugu osobu kroz određeni vremenski period, a pritom je opsjednut tom osobom. U prošlosti se to odnosilo na anonimca koji se fokusirao na određenu slavnu osobu, no termin je s vremenom dobio šire značenje – vrebač je i onaj koji je opsjednut bivšim partnerom ili partnericom, ne prihvaća činjenicu da je njihova intimna veza gotova, do te mjere da je u stanju pratiti, slati nebrojene prijeteće poruke i na kraju – ubiti.

Možda najbizarniji poznati slučaj takvog uhođenja dogodio se švedskoj pjevačici Agnethi Faltskog, koja je nakon raspada grupe ABBA povučeno živjela na otoku u blizini Stockholma. Usamljena i nesretna, ušla je u vezu s Gertom van der Graafom, ne znajući da je taj Nizozemac, tvornički radnik, od djetinjstva njome bio opsjednut i zbog nje se doselio u Švedsku. Sačekivao ju je i presretao u svakodnevnim šetnjama – dok nije popustila. Dvije godine kasnije taj je odnos odlučila prekinuti, no on se s tim nije mogao pomiriti i bila je prisiljena prijaviti ga policiji zbog neprestanog uznemiravanja. Policajci su u istrazi pronašli drvenu kućicu kraj njenog imanja, gdje je živio okružen njenim fotografijama i od tamo je nadzirao. Svaki pokret koji je napravila. Na sudu je dobio zabranu prilaska koju je u međuvremenu prekršio nekoliko puta pa je zbog toga deportiran u Nizozemsku. Ono što o Agnethi Faltskog znamo jest da je danas živa.

Za razliku od Kristine Krupljan, 18-godišnje djevojke iz Zagreba, koju je ubio bivši dečko jer se nije mogao pomiriti sa statusom “bivši”. Mogla bih zdvajati nad sustavom koji pušta ubojicu jednog čovjeka na slobodu, koji uhodi bivšu djevojku, presreće je s prijateljima, otima joj mobitel, ruši automobil i na kraju je izbode nožem – i pritom se cijelo vrijeme sprda s policijom. Ali radije ću o tome kako se ponašati ako se vi – ili netko iz vaše blizine – nađete u situaciji da ste izašli iz veze, a druga strana to ne želi prihvatiti.

Uhođenje i maltretiranje bivšeg partnera, koje se događa kao posljedica prekinute veze, zapravo je česta pojava. Toliko česta da je zakonodavac bio prisiljen kazneno regulirati takvo ponašanje. Ako dođe do kaznene prijave za to djelo, predviđena je zakonska kazna od godinu dana zatvora. Kristina Krupljan je zbog prijetnji, fizičkog nasilja i praćenja nekoliko puta prijavila policiji svog bivšeg dečka.

Ljudi puno puta ne razumiju, a često i omalovažavaju činjenicu da netko prijavljuje nekoga s kim je bio u ljubavnoj vezi. Zbog toga se manje vjeruje u mogućnost stravičnoga kraja, a prijeteće poruke se iščitavaju kao izraz ljubomore, odnosno ljubavi.

No uzmete li u obzir koliko je muškaraca u našoj zemlji u posljednje vrijeme diglo ruku na svoju partnericu, pa onda na sebe, stvar postane malo jasnija. Crveno i crno su u ljubavnim odnosima gusto izmiješane boje. Ako vas partner zastrašuje svojim ponašanjem, često mijenja raspoloženja, u jednom vas trenutku obožava i voli, sve bi za vas učinio, a već u sljedećem trenutku i bez ikakva posebnog razloga upada u bijes koji istresa na vama – riječ je o emotivno i psihički nestabilnoj osobi. I taj odnos nije ljubavni nego patološki. Stoga bi bilo dobro da iz njega izađete dok ste još fizički neokrznuti. Osjeti li da ozbiljno razmišljate o prekidu, počinje pokazivati svoje najbolje lice, govori vam riječi koje želite čuti i daje obećanja kako će sve biti drugačije, prilično je sigurno da ste u rukama manipulatora koji smatra da vas posjeduje. Potreba za podjedovanjem i kontrolom je to što vrebača nakon prekida tjera na uhođenje, jer mora ostati na neki način u kontaktu, iz njega, naime, vuče osjećaj samopoštovanja. Zato ne priznaje da je do prekida uopće došlo iako mu je to jasno rečeno, u više navrata. Mnogi su nakon Kristininog ubojstva zdvajali nad povlačenjem mjere zabrane prilaska koje je u jednom trenutku odlučila napraviti, kao i nad njenom odlukom da ode s njim na večeru, poslije čega ju je ubio.

Da je bila svjesna da je on u stanju napraviti nešto takvo, vjerojatno to ne bi učinila. Žrtva ima potrebu vjerovati da partner kojeg je nekoć voljela ipak nije toliko loš kao što o njemu govore njegovi postupci. Ima potrebu vjerovati u njegove riječi, kao i u mogućnost da će se promijeniti na bolje. Umjesto da razdvoji osobu i djelo, pa da procjenjuje o kakvoj osobi je riječ kroz ono što joj radi – tada bi dobila puno jasniju sliku s kim ima posla. No, žrtve dugogodišnjeg zlostavljanja žive u magli, u kojoj im jedan glas kaže da trebaju otići, pobjeći glavom bez obzira, dok drugi rominja: nije on tako loš, imao je teško djetinjstvo, rekao je da me voli, nije me htio onda udariti. I zbog toga je još teže jasno rasuđivati.

Tijekom procesa mrcvarenja, u svom nastojanju da je vrati, nasilni gnjavator mijenja taktike. Sukladno promjenama raspoloženja, povremeno pokazuje i drugo lice. Umjesto prijetećih poruka dolaze one prepune kajanja, pa molbe za oprostom i darovi. Ovo naročito zbunjuje žrtvu i daje joj nadu da je shvatio gdje je sve griješio i da će je mirno pustiti. Darovi koje šalje nakon prekida nisu bilo kakvi, nego pomno odabrani. Ono što bi trebalo znati jest da ih se ne smije prihvaćati. Žrtva je u tom trenutku već toliko premorena, psihički i fizički, da pogrešno misli kako će prihvaćanjem dara smiriti napetu situaciju. Gnjavator prihvaćeni poklon smatra početkom novih pregovora tumačeći to njenom željom za pomirenjem, a pakleni krug se nastavlja. Važno je zapamtiti: svaku prijetnju treba uzeti ozbiljno. Kistinin mobitel bio je pun prijetećih poruka. Danas vidimo kako je to završilo.

S osobom koja vam nakon prekida veze prijeti, presreće vas i uhodi – nema pregovaranja. Nakon što ste prekinuli vezu, treba se držati te odluke. Naime, njegov cilj, štogod govorio, nije da budete prijatelji, da se stvar izgladi i da uspostavite normalan odnos. Njegov je cilj bio i ostao samo jedan: da se stvari vrate na staro, a da vi opet budete pod kontrolom. Jedino ispravno i učinkovito ponašanje jest ne imati nikakav kontakt. U maloj sredini kakva je naša, s hrpom zajedničkih prijatelja i poznanika, ove se odluke teško pridržavati.

Da je takvih pojava sve više, svjedoči tv serija “Stalker” koja se emitirala u svijetu i u Hrvatskoj. U Americi je stvar društveno osviještena, a ljudi senzibilizirani, pa se prijavljuju i slučajevi koji imaju samo naznaku uhođenja. U Hrvatskoj mnoge žene i muškarci prijavljuju izrazito nasilne i uporne slučajeve. Žrtve su posramljene svojim lošim izborom pa se ne usude o tom razgovarati. No, to je pogrešno. Vrebaču je, naime, važno što ljudi o njemu misle. Svjedočite o onome što vam se događa, obavijestite zajedničke poznanike i obitelj. Netko drugi ima prave razloge za sram.

Svidjela vam se ova kolumna? Posljednju pročitajte u najnovijem broju Glorije!

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *