Pobačaj je tema koja magnetski privlači licemjere

Kada sam vidjela što je Miroslav Škoro, čelnik Domovinskog pokreta, rekao o silovanoj ženi koja zatrudni – da bi se morala dogovoriti sa svojom obitelji što će učiniti – umjesto da pišem svoj stav o toj temi, odlučila sam za mišljenje upitati žene. Zbog čega se, kada se govori o problemima koji ih tište, uzima u obzir što imaju reći poljoprivrednici, branitelji, ugostitelji i poduzetnici, a kada je riječ o ženama, njihovom tijelu i životu, onda se naši političari utječu stavovima Crkve?

Miroslav Škoro i Nino Raspudić, koji je u tv studiju nonšalantno žonglirao o zaštiti života, zabrani pobačaja, pa i o sudbinama silovanih žena i njihove rođene i nerođene djece, dokazuju svoju moralnu i svaku drugu superiornost nad ženskim bićem govoreći o temi o kojoj pojma nemaju, koja im se iskustveno teško može desiti – koračajući mračnom ulicom iz reptilnog dijela mozga nije im niz kičmu skliznuo strah od mogućeg silovatelja – ali imaju opća rješenja za kompleksnu i traumatičnu situaciju koju su proživjele brojne žene, često baš unutar svoje obitelji, s kojom bi se potom trebale posavjetovati.

Jer je život važan od začeća. Osim ako ste žena. Onda je važan manje.

Političari ne govore javno o pooštravanju kazni silovateljima, niti o pripadnicima muškog roda koji naprave djecu i onda pobjegnu ili na sve moguće načine izbjegavaju plaćati alimentaciju, ne govore o oženjenim muškarcima koji tjeraju svoje ljubavnice na pobačaj niti o katoličkim muževima čije žene ne smiju staviti spiralu pa potajno idu na abortus, oni posramljuju žene koje nisu dovoljno moralne i humane da bi cijenile život od začeća, nego ih je neimaština, bezizlaznost situacije, iscrpljenost tijela natjerala da idu strugati svoje maternice.

«Tako da je monstruozna žena koja je pobacila ujedno i ona divna majka koja u naručju njiše dva plavokosa anđela: ista žena.» – piše Simone de Beauvoir.

To jest sadizam, a gotovo sve su njegovu refleksiju osjetile na svojoj koži čekajući u ginekološkim ordinacijama, bolnicama, prije poroda i za vrijeme poroda, kad su dolazile po kontracepcijske pilule ili kad su odlazile na pobačaj – osim ako nisu iz dobrostojećih obitelji i posjeduju novac, onda je situacija znatno drugačija, tada paze kako se ophode sa njima. Grijeh nije tako strašan ako imate uglednog muža ili ljubavnika. Tada ni crkveni razvod nije nedostupan.

Evo što su odgovarale žene na pitanje o rečenici Miroslava Škore, jer nije u mojoj naravi da nekome podižem javno srednji prst, iako razumijem svaku ženu, osim Kolinde Grabar Kitarović, koja je imala potrebu to učiniti. Ne sjećam se da je taj prst izvadila u vrijeme trajanja svog mandata, punih pet godina.

«Ne mogu ni zamisliti da netko odlučuje što ću ja raditi sa svojim tijelom.»

«Treba pročitati roman «Sluškinjina priča» i znat ćemo kuda vodi ova njegova izjava.»

«Svi smo zgroženi da je žena vlasništvo obitelji u 21. stoljeću.»

«Nema veće diskriminacije na svijetu od spolne diskriminacije. Izjava u 21. stoljeću za svaku osudu.»

«On je to izrekao kao da žena nema pravo na vlastiti život i svoje odluke.»

«Neumjesno mi je što se političari uopće laćaju ove teme. Ženino tijelo je njen hram i svaka će postupiti po svojoj savjesti, uvjerenjima i prilikama. Mogućnost izbora ne bi smjela biti otuđiva.»

«Ne mogu vjerovati da nas Škoro stavlja uz bok plemenskim zajednicama iz istočne Turske gdje obitelji odlučuju o ženskom tijelu.»

«Želudac mi se okreće i od Raspudića i od Škore. Jer stvari koje govore nisu normalne. Ponižavati žene, ponižavati žrtve silovanja, ponižavati žene koje se odluče na prekid trudnoće, zaista su dobro odabrali kaljužu u kojoj će se valjati.»

Vjerski fanatici i oni koji ih oponašaju, kad ogulite površinske slojeve nalik su jedan na drugog, bez obzira gdje žive. U srži im je poništavanje žene, njene volje, svođenje žene na objekt, one su tu da bi se njihova maternica iskoristila za rađanje. Tijelo koje u sebi nose nije njihovo, pojasnila nam je odmah potom Željka Markić. Ona marljivo organizira «Hod za život» u zemlji u kojoj je u odnosu na 1990. godinu učinjeno osam puta manje pobačaja. Istovremeno u 2019. godini 450 djece čekalo je na posvojenje, imalo je sve uvjete, ali je posvojeno samo 85 djece. 851 dijete čeka na listi za posvojenje dulje od tri godine. Tko hoda za njih?

Zbog čega životi djece koja čekaju posvojenje nisu tema u kampanji niti jednoga političara, ali zaštita života jest? Jer tu nema opresije, oduzimanja prava ženama da na najbolniji mogući način uspostave kontrolu nad svojim životom.

Pobačaj je tema koja magnetski privlači licemjere. Oni koji su nekako izdali postulate koje proklamiraju dokazivali bi superiorni moral tamo gdje su tuđe životne, ljudske i moralne dileme posrijedi. Tako se silno zalažu za fetuse, a nije ih briga za djecu. U našem društvu ne ulaže se dovoljno u rodilišta i vrtiće, licemjerno se zataškavaju pedofilske i razne druge afere u domovima za nezbrinutu djecu, nema političke volje da se obračuna s neradom i nemarom pojedinih djelatnika institucija koje zakonski trebaju starati o djeci koja nemaju obitelj ili su im unutar obitelji ugrožena osnovna prava, ali pred svake izbore je zaštita života goruća tema.

«Čak i dok pristaje na pobačaj ili ga želi, žena ga osjeća kao žrtvovanje svoje ženskosti: sada će u svojem spolu definitivno prepoznati prokletstvo, svojevrsnu slabost, opasnost… Muškarci općenito zabranjuju pobačaj, ali ga pojedinačno prihvaćaju kao prikladno rješenje. Oni si mogu proturječiti s lakoumnim cinizmom, ali žena ta proturječja osjeća u ranjenom tijelu. Ona u sebi utjelovljuje muškarčevu pogrešku. On čini pogrešku, ali je prebacuje na nju. Ne treba se čuditi nad «nemoralnošću» žena, omiljenom temom ženomrzaca. Kako i ne bi intimno prkosile arogantnim načelima kojima muškarci javno mašu, a u tajnosti ih se odriču»- piše dalje Simone de Beuavoir.

Nisam upoznala ženu koja želi proći kroz iskustvo pobačaja, one koje su ovih dana digle svoj glas ne zalažu se za pobačaj kao način kontracepcije. Kao majka troje djece, od kojih je jedno žensko, uvijek ću braniti žensko pravo na izbor, da odlučuje o svom životu, tijelu i budućnosti.

Sviđa ti se ova kolumna? Pronađi najnoviju u posljednjem broju Glorije!

Image by Free-Photos from Pixabay

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *