Poštovanje između partnera bitno je i tijekom razvoda

Razvodi se Ana Bučević, vrisnuo je facebook ovih dana.
Jedino dobro koje se dogodilo jest da je rasvijetljen misterij čudotvornog izliječenja od karcinoma. U novinskom razgovoru njen je uskoro bivši suprug objasnio da je imao karcinom želuca, koji mu je 92 posto uklonjen, kao i cijela slezena, te pola gušterače. Početak svoje unosne karijere Ana Bučević je pokrenula na priči da je pozitivnim mislima i vibracijama izliječila suprugovu zloćudnu bolest. On tvrdi da ga nije izliječila ona, nego se izliječio sam. Kirurgovo ime nitko ne spominje. 
Psihoterapeuti koji rade s onkološkim bolesnicima susreću se s osobama koje su u liječenju prošle isključivo kroz operaciju karcinoma. Tvrditi da je izliječenje nakon toga došlo čudom negiranje je medicine i stvarnosti. A pripisati sebi zaslugu što je netko nakon tako opsežne operacije ostao živ i na toj priči onda zarađivati novac – u najmanju ruku je suspektno. 
Kada obole od tako teške bolesti, ljudi očajnički žele izbjeći ono što slijedi, a teško je i neugodno. Oni koji imaju sreće izvuku se samo s operacijom. Slušati o tome kako je netko izliječio karcinom visokom vibracijom i pozitivnim mislima zavodljivo je i opasno za one koji trebaju odlučiti što da rade i kako da se uopće postave prema svojoj bolesti. Jesu li je same privukle ili možda ipak nisu krive? To su pitanja koja sebi često postavljaju oboljele žene kad dođu po psihološku pomoć. Poruke koje se upućuju tim ljudima ne smiju biti dvosmislene, niti zamagljene.
I što sad? Kako dalje, ako motivacijska govornica i žena koja je u standardni jezik unijela riječ vortex nije u stanju riješiti svoje životne probleme služeći se receptom «kako zračiš tako privlačiš»?
Poništava li je to kao motivatoricu, oduzima li relevantnost njezinim učenjima; je li trenutak u kojem je suprug proziva i prijeti da će je raskrinkati znači da u svom poslu gubi kredibilitet? Kratko i jednostavno: ne. Stvorili su je njeni sljedbenici i samo je oni mogu poništiti.
Kritički sam svojevremeno pisala o njenim istupima o depresiji, a prijava psihijatra Hermana Vukušića za nadriliječništvo u mojim očima ima smisla, iako ne mislim da bi trebala zbog toga u zatvor.
Ana Bučević ne bi smjela davati savjete na temu depresije niti bi trebala govoriti o učinku lijekova i psihofarmaka. Vjerujem da je i sama to shvatila.
Žuži Jelinek godinama je pisala o ljubavi i braku, a proživjela je tri braka i nije zbog toga bila manje uvjerljiva. Činjenica da je u jednom životu po pitanju bračnih i ljubavnih iskustava prošla toliko toga – davala joj je na kredibilitetu. No, Žuži publici nikada nije plasirala privid svog životnog savršenstva . 
S vremena na vrijeme dogodi se u javnosti da se ljudi raziđu uz grube riječi upućene prema nekom s kim su dotad dijelili život. 
Naročito je tužno kad muškarac ne želi biti džentlmen, pa iz poštovanja prema sebi šutjeti o ženi s kojom je doživio ljubavni brodolom. Ukoliko je ta žena još i majka njegovog djeteta, treba činiti pravu stvar i ne spominjati je, ako treba pregristi jezik i razbiti laptop prije nego dođe do tipkovnice. U tom trenu shvatiš koliko si znao procijeniti nečiji karakter. Ali kako shvatiti je li spreman za nešto takvo dok ti na početku piše stihove? Znakovi uvijek postoje, samo ih zaljubljeni ne znaju vidjeti.
Često se u javnosti komentiraju veze poznatih žena, pa im se zamjera kako ne nađu nekog radnika u škveru, vozača tramvaja, siromašnog muškarca – nego se uvijek trude pronaći one uspješne. Mislim da problem nije u ženama. Nosile bi se one, u ime ljubavi, s tim da on zarađuje manje, da žive u podstanarstvu i nemaju auto. Poznajem ih puno koje su bile u vezama s muškarcima kojima su plaćale troškove, ručkove, ljetovanja, putovanja. Problem u takvim odnosima nastane kad se on ne može nositi s tim da je žena obrazovanija i poslovno uspješnija od njega – kad sluti da je jača na svim poljima i da se to neće promijeniti. Poznajem samo jedan par koji živi u takvom raskoraku, žena je poslovna tigrica, a on je kući i čuva djecu, potpuno su obrnuli uloge i on je vidno zadovoljan. 
Vjerujem da je svaka druga žena naišla na muškarca koji ju je svojim osjećajem manje vrijednosti dulje ili kraće gušio. 
Neke su pobjegle dok je još bilo na vrijeme, druge su potrošile život, energiju i mladost da mu pomognu «da se snađe». A on se ne snalazi ni u čemu tako dobro kao u blaćenju i opanjkavanju one koja mu je najviše dala. Što je više dala, tim više je mrzi, podsjeća ga na činjenicu koliko je inferioran. Nakon takvih traumatičnih iskustava žene požele da muškarac s kojim će dijeliti život bude barem ravnopravan i shvate da je uspjeh u onome čime se bavi kod muškarca karakterna osobina. Neuspjeh i frustracija proizlaze iz toga što je ona njegovo najveće životno postignuće.
Razvod sam po sebi nije kraj svijeta, ali kad muškarac na ovakav način istupa protiv bivše partnerice, tada on predstavlja poraz na svim razinama.
U duši sam konzervativna protivnica razvoda. Smatram da je poput kemoterapije – zlo potrebno da preživiš. Ono što je oboljelo i postalo maligno je odnos. Oni koji nastave lagano odumirati u svojim brakovima nisu pobjednici, samo su se odlučili «za alternativu». Brak vidim kao sveto mjesto, u kojem ljudi trebaju živjeti zato što su stvoreni za tu zajednicu, od koje ne smiju tek tako odustati. Ukoliko se u njemu osjećaju izgubljeno, usamljeno i loše, onda je izlazak jedini način da nastave sa životom, a kemoterapija kroz koju će tada proći zove se razvod. No, za to treba imati novac, jer ga ne pokriva HZZO.
U ovoj sredini trebat će vremena da ljudi priznaju sebi i drugima kako razvod nije znak neuspješnosti, naprotiv, tužno je i jadno ostatak života provesti u prividu i laži. Takav ishod predstavlja svojevrsnu privilegiju, ako već postane neizbježan. Razvod iziskuje snagu priznavanja poraza, a kada imaš djecu – traži suočavanje sa svim postupcima koje si u njemu učinio. Oni koji se a priori zgražaju njime, ni ne slute koliko njihovih poznanika bi se smjesta razvelo, ne bi dočekali ponedjeljak da uruče tužbu za razvod braka – kada bi imali snagu priznati sebi koliko su nesretni odnosom u kojem žive i kada bi ga materijalno mogli bezbolno razriješiti. Rijetki su oni koji imaju sreću da uđu u bračnu zajednicu, a onda usklađeno razvijaju svoj odnos i pojedinačno se kompatibilno razvijaju unutar njega.
Bez obzira na to što će donijeti budućnost, jer u najavi je njegova knjiga, razoran efekt prepucavanja bivših supružnika putem facebooka ne može se pobrisati.
Za sve one koji traže brzopotezne recepte i savjete za život ovo je podsjetnik da se plemenitost, lojalnost, zahvalnost, poštovanje i zdrav razum ne pronalaze na internetu. Ako su vam te karakteristike kod partnera važne, potrebno je da se zagledate u sebe, potom u njega. Neke osobine imamo ili nemamo. 
Ne mogu se naručiti i platiti pouzećem.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *