Priziv savjesti: Kada moralna uvjerenja ugrožavaju drugoga

 

Postalo je službeno: nikad nije bilo teže biti djevojka u Hrvatskoj. Tome su pridonijeli liječnici koji kiretaže rade bez anestezije, suosjećanja i savjesti; i farmaceuti, koji koriste priziv savjesti, koja im je važnija od dobrobiti i stanja pacijenata.

Djevojci u Zagrebu, u ljekarni «Čelina», djelatnica je odbila izdati kontracepcijske tablete, za koje je ova imala recept izdan od ginekologa, zbog priziva savjesti.

Ljekarnici sukladno svom Kodeksu imaju pravo na priziv savjesti, ukoliko njime ne ugrožavaju zdravlje i dobrobit pacijenata, objašnjava predsjednica Hrvatskog ljekarničkog društva. Međutim, postoje i striktne napomene kako treba organizirati rad da pacijenti ne osjete posljedice nečijeg priziva savjesti. Vlasnica ljekarne objasnila je da inače imaju drugu magistru na dispoziciji, ali baš kada je djevojka, koja kontracepcijske pilule koristi zbog obilnih menstruacija, ali i za spriječavanje začeća došla  po svoj lijek, druga djelatnica nije bila na poslu, pa je tako imala nesreću što je u ljekarni zatekla osobu koja «ima savjest». Pa joj ne da lijek. Njena savjest nalaže da se svojim nečinjenjem petlja u pitanja zdravlja,  maternice, seksualnog života i životnog odabira djevojke, koja je odlučila da još uvijek ne želi postati majka. No, farmaceutkinja ima drugačije viđenje pa joj je to dala do znanja – iako nije smjela. Tako joj je uskratila izdavanje lijeka, koji joj je ginekolog, koji vjerojatno nema savjesti prepisao, a obrazloženjem o prizivu savjesti očitala joj je bukvicu, posramila je i dala joj do znanja da takve kao ona u njenim očima moralno nisu vrijedne.

Seksualno opće prije braka, a ne bi rađale kada Bog to odluči, nego onda kad su za to spremne.

Uopće, kakva je to priča s prizivom savjesti, prilikom rada u ljekarni?

Ukoliko netko ima problem s izdavanjem lijekova, a radi u ljekarni, ne bi li bilo dobro da se ode posavjetovati s psihologom, pa da se preorijentira na drugi posao ili zanimanje? Može, primjerice, prodavati sladoled. Hoćete vaniliju? Nema problema, moja savjest s vanilijom nije posvađana, baš kao ni sa čokoladom. Evo, dat ću vam i jednu kuglu od breskve, iako mi nije nešto.

To bi bio sjajan posao za nekoga tko je završio farmaciju, a ima problem s izdavanjem lijekova.

Međutim, ne radi se o bilo kakvim lijekovima. Riječ je o specifičnim lijekovima koji mladim ženama reguliraju hormone koji utječu na menstrualni ciklus, koji prestaje biti bolan i preobilan, postaje kontroliran, uredan i točan, traje sasvim određen broj dana, mogu predvidjeti dan i sat kada će ga dobiti i mogu se seksati bez pretjerane bojazni da će ostati u drugom stanju. Vidite, svi ti ljudi sa prizivom savjesti u ljekarnama i u bolnicama imaju zapravo problem sa ženama koje uživaju u seksu. Netko im je uspio objasniti da one koje tako žive nisu moralno prihvatljive. Život za ženu mora biti žrtva, a njena maternica mora biti kontrolom, ali ne njene vlasnice – nego dogme. Izgubile su nevinost i htjele bi još. S tim stavom, ženskom slobodom i seksualnošću, djelatnica ljekarne ima takav problem da ne želi izdati lijek, iako zna da u tom trenutku u ljekarni nema njene kolegice, koja za razliku od nje «nema savjest», ali ima temperaturu.

U tom je času odlučila poručiti djevojci, da što se nje tiče, njena menstruacija treba trajati koliko god, a ona se ne bi smjela seksati uopće ili, ako to radi, treba riskirati trudnoću, a onda će joj liječnik, a takvih je čak 58 posto u našim bolnicama, reći da joj neće napraviti abortus – jer život počinje od prvog dana, onoga kad joj farmaceutkinja nije htjela izdati kontracepcijske tablete prizivajući svoju savjest. Nije učio medicinu da bi bio na usluzi pacijenticama, baš kao ni farmaceutkinja koja onomad ženi nije htjela izdati pilulu za jutro poslije. Oni se na svom poslu bave teologijom, savješću i moralom, namećući drugima svoja uzvišena načela kao jedina ispravna odbijaju činiti ono što hrvatski zakoni garantiraju i jasno  postavljaju kao pravo svake žene u zemlji koja je građanska i sekularna – ali oni te zakone ne priznaju. Vidite, zakoni su izrađeni tako da se sačuva savjest društva, u njima su postavljene granice s kojima društvo nema problema i može funkcionirati. Zbog toga se zakonski točno zna kada i do kojeg tjedna je dozvoljen abortus, a kontracepcijske tablete su u normalnim zemljama besplatne.

Ministar zdravstva Kujundžić povodom ovog slučaja izjavio je da u ljekarni ne postoji niti jedan lijek zbog kojeg bi se upotrijebio priziv savjesti. I da ljekarnici imaju pravo na priziv savjesti, ali ne na radnom mjestu. Zbog ovog slučaja javnost traži hitno zakonsko reguliranje «priziva savjesti», koji je postao izgovor i široka lepeza za gaženje ženskih prava.

Pojam savjest (prema Wikipediji) potječe iz stoičko kršćanske tradicije, svijest o vlastitom moralnom činu razvija se u stručni izraz za ono što i danas podrazumijevamo pod pojmom savjest.

Savjest je izbor, koji ugrađujemo u društvene odnose. Pozivajući drugog na savjesnost namećemo mu svoju kolektivnu volju. U hrvatskom društvu upravo se odvija proces nametanja kolektivne volje, od strane vjerske organizacije, koja želi da njeni stavovi zavladaju čitavim društvom, iako se ono opredijelilo za civilna tijela i institucije, a Ustav nam garantira da smo prije svega građani. Svakodnevno se krše naša građanska prava u ime nečijih vjerskih načela i to se naziva «prizivom savjesti». Na Korčuli je nedavno časna sestra tražila od djece na vjeronauku da crtaju djecu koja ne idu na vjeronauk i napišu njihovo ime i prezime. Dokle će ovo ići, upitala se djevojka, kojoj je u ljekarni odbijeno izdavanje lijeka. Djelatnica ljekarne «Čelina» imala je pravo vjerovati da je izdavanje kontracepcijskih tableta djevojci s druge strane pulta velik grijeh.  To je njena privatna stvar. Međutim, bila je svjesna  da u tom trenutku nema kolegice koja će razriješiti ovaj težak moralni čvor, pojaviti se, nasmijati i upitati: što ste trebali? Morala je znati da će prizivom savjesti dovesti u neugodnu situaciju mladu osobu, uskratiti joj njeno zakonsko pravo na lijek po koji je došla i posramiti je. Svoja je vjerska načela trebala načas ostaviti po strani, pa kao farmaceutkinja i građanka  ispoštovati zakon i pružiti uslugu zbog koje se tu nalazi. Budući da je donijela odluku uskratiti lijek i opredijelila se za to da joj je vjera važnija od same srži njezina poziva, onda bi joj komora trebala oduzeti licencu i uputiti je da potraži posao kod kojeg njena savjest neće dolaziti u iskušenja. Jer toga dana u ljekarni djevojku nije dočekala farmaceutkinja – nego vjernica.

Ona će proći s opomenom, jer ovo je Hrvatska, nemojmo se zavaravati. No, ljude s viškom morala i savjesti prije ili kasnije demantira život.

Sviđa ti se ova kolumna?Pronađi posljednju u najnovijem broju Glorije!

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *