Problemi u spavaćoj sobi: Razvod spavanja

Živjela sam dugo na Krležinom Gvozdu i vjerojatno zbog te činjenice odgađala posjet Memorijalnom prostoru Bele i Miroslava Krleže, dok jedne večeri u «Kolažu» nisam upoznala engleskog novinara koji je za «Independent» došao pisati reportažu o Zagrebu i pozvao me da mu se pridružim u obilasku njihova doma. U kući su nas se dojmili mnogobrojni detalji, slike, vaze, predmeti i posuđe, ali i činjenica da su spavali u odvojenim sobama koje su udaljene jedna od druge. Bila sam svjesna da je u njihovo vrijeme pojava da muževi i žene odvojeno spavaju bila uobičajena, ali tako postavljene spavaće sobe govorile su o želji da se sačuva dio intime, pa i mistike pred onim drugim, koja u zajedničkoj ložnici tako brzo nestane. Navodno je Bela svakoga jutra za njega glumila novu ženu ostajući uvijek pomalo daleka i nedokučiva. Njihovi suvremenici i prijatelji, s kojima su putovali i srdačno se dopisivali, Jovanka i Josip Broz, također su spavali odvojeno. Jovanka je voljela spavati dulje, dok je Tito bio ranoranilac. Naviku da odvojeno spavaju nije predstavljala prepreku njihovoj bliskosti; ponosno je isticala kako je u vrijeme braka u njenu spavaću sobu ujutro donosio kavu koju je sam pravio, tim je ritualom započinjao njihov dan.

U sadašnjem se vremenu zajedničko spavanje pretvorilo u simbol skladnog bračnog odnosa. U filmovima i serijama narušen se odnos između supružnika često prikazuje tako da jedan, obično muškarac, ode spavati na kauč.

Je li zajedničko spavanje prirodno ili je prirodnije ono što su činile generacije prije nas, koje su bez oklijevanja razdvajale dnevno i noćno, budnost i san, druženje i spavanje?

Jer ljudi, bez obzira koliko se voljeli, i dalje imaju različit ritam.

Jedni su dnevni tipovi koji liježu rano, drugi noćne ptice koje na spavanje odlaze kasno; neki nemirno buncaju, okreću se i udaraju, dok rijetki u istoj pozi uđu i izađu iz sna. Jedni glasno hrču i otežano dišu, drugi bizarno žele potpuni mrak u sobi, dok su neki navikli na buđenje uz prirodno svjetlo. Suprotni zahtjevi sudaraju se u skučenom prostoru bračne postelje, u kojoj se svaki šum i trzaj nemilosrdno čuju.

Istraživanje provedeno u Americi 2012. godine pokazalo je da jedan od četiri bračna para spava odvojeno kako bi postigli bolji san, a u drugom istraživanju čak 46 % ih se izjasnilo kako bi voljeli spavati odvojeno od partnera. Teško je osobi objasniti kako nije ugodno društvo za spavanje, a da taj razgovor prođe bez ikakvih posljedica. Bliskost i nježnost, povezanost i ljubav izražavaju se željom za dijeljenjem postelje koja se spominje u tolikim ljubavnim pjesmama.

A što nam čini neispavanost?

Kvaliteta i kvantiteta spavanja su vrlo važne za imunitet, ali i za naše bliske odnose. Njemačka je studija pokazala da se problemi sa spavanjem i problemi u braku događaju simultano. Ukratko, ako jedan partner svojim načinom spavanja izazove kod drugoga nemogućnost spavanja, idućeg će dana između njih doći do konflikta – iako im to nije bila namjera. Problem postaje dublji kada jedan nije siguran u ljubav i naklonost onog drugog i sam prijedlog razgovora na tu temu doživljava kao nagovještaj da nešto nije u redu, iako ono što u krevetu nije kompatibilno nema nikakve veze sa seksom.

U nekim je obiteljima hrkanje nasljedna pojava. Prenosi se s očeva na sinove, pa se o njemu govori s pritajenom dozom ponosa. Postoje žene koje hrču i koje to, naravno, nikada neće priznati. No muškarci, čak i kad priznaju da im je hrkanje nasljedna obiteljska crta rijetko to shvaćaju kao ozbiljan problem. Više ga doživljavaju kao jednu od pojava na koju se oni koji ih vole trebaju naviknuti.

Nedavno sam čula priču o dva brata koja dolaze iz takve familije. Obojica su «teški hrkači» čije supruge godinama oko toga gunđaju. Dogodilo se da su na kraći put otišli sami. Večerali su i popili koju čašicu vina, a konzumacija alkohola baš kao i umor obično pojača hrkanje. U hotelu su uzeli dvokrevetnu sobu i otišli na spavanje. Stariji je brat zaspao prvi. Mlađi nema problem sa usnivanjem, no dogodilo se da je ovoga puta izvisio. Njegov je stariji brat cijele noći hrkao kao svojevremeno njihov stari, a mlađem je preostalo da ga trpi ili povremeno draška po nosu kako bi se glasanje smanjilo – onako kako to ponekad čini njegova supruga kad joj je stvarno dosta.

Njeni dugogodišnji prigovori nisu postigli ni približan učinak u usporedbi s tom noći, kada je konačno mogao čuti kako i sam zvuči dok spava, a u krajičku oka mu se skupljala suza od pomisli koliko će biti neispavan jer čekao ga je naporan dan.

Za doručkom je bratu povjerio da tek sad razumije svoju ženu, kojoj nije istinski vjerovao, mislio je da problem preuveličava. Ovaj se pobjednički smijuckao, a na kraju razgovora su zaključili da ih njihove supruge sigurno jako vole. Ili su navikle da trpe.

U posljednje vrijeme neke javne osobe, uglavnom se radi o ženama, otvoreno govore da im je odvojeno spavanje poboljšalo vezu s partnerom. Parovi se na početku dogovore da će spavati odvojeno nekoliko večeri u tjednu, da vide kakva će biti razlika. Zajedničko spavanje ima svoje prednosti, ali ne mora predstavljati veću romantičnu povezanost, kao što ni odvojeno spavanje ne treba povezivati s lošim odnosom.

Parovi koji su dogovorno odlučili da spavaju odvojeno tvrde da im je to poboljšalo komunikaciju i međusobno razumijevanje. Žene su sklonije prigovarati muškarcima za navike u vezi spavanja i predlagati odvojeno spavanje kao rješenje, jer bolje da se razvod dogodi u spavanju nego da se dogodi u životu.

Fotografija: Nensuria, Freepik.com

Sviđa ti se ova kolumna? Pronađi najnoviju u posljednjem broju Glorije!

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *