Prodavači nade: “prevaranti tvrde da drže sve pod kontrolom”

 

 

Pokušajte se staviti u položaj osobe kojoj teško oboli najbliži član obitelji. Može to biti otac, majka, bračni drug, a može se raditi o tek rođenom djetetu koje se muči i trpi bolove dok moderna medicina nema načina niti lijeka da mu pomogne.

Biste li prihvatili tešku situaciju ili biste prevrnuli nebo i zemlju da pronađete pomoć, čak i po cijenu da izgubite sve što ste stekli?

I ja sam jednom bila u takvoj situaciji, zbog čega me i dirnula priča našeg poznatog boksača, koja je prošlog tjedna izišla u javnost. Znam kako je to kad te preplavi takav osjećaj nemoći da povjeruješ u nečije nadnaravne sposobnosti i uhvatiš se za njih kao za slamku spasa. Jer sve što trebaš je nada, a netko ti garantira oporavak uz obećanje da će sve biti u najboljem redu.

Boksač Željko Mavrović skupio je hrabrost progovoriti o svom slučaju. Roditelj je bolesne djevojčice, koji se nakon dugogodišnje borbe za njeno zdravlje osjeća prevareno. Vjerujem da je njegov jedini motiv bio da upozori ljude koji su u sličnoj situaciji da ne nasjednu na takve priče i  da se poslije ne osjećaju postiđeno.

Mojem bivšem suprugu je nakon višegodišnjih glavobolja, kojima nitko nije mogao pronaći uzrok, 1995. otkrivena teška urođena anomalija, suženje kanala u glavi kroz koji više nije cirkulirala moždana tekućina – likvor. Počela se nakupljati u jednoj komori i stvarati pritisak na centre za ravnotežu i pamćenje. Otkriveno je to u Italiji, gdje je tada igrao, međutim, niti jedan tamošnji kirurg nije mogao riješiti njegov problem. Neurokirurg u Zagrebu predložio je operativni zahvat kojim će mu život biti spašen, ali će postati invalid i neće više moći igrati nogomet.

U takvoj situaciji došao je njegov menadžer s prijedlogom o alternativnom liječenju.

Postoji u Austriji jedan čovjek, rekao je, koji čini čuda. Liječi dodirom. Ponekad ti da neki savjet. Zbog čega ne biste otišli k njemu kad već liječnici ne mogu ništa?

Očajan čovjek ide po pomoć tamo gdje mu se nudi.

Stigli smo pred lijepu i veliku kuću s ogradom od kovanog željeza, ispred koje je bila kolona automobila s registracijama iz svih zemalja Europe. U predsoblju je vladala velika gužva. Ušli smo kod čudotvorca, koji ga je pregledao – pogledom. I rekao da mu je sve na psihičkoj bazi. Kako na psihičkoj, upitali smo, kad magnetska rezonancija pokazuje drugačije? Odmahnuo je rukom. Oni ne znaju. Jesu li vam ponudili lijek? Nisu. A on ga ima. Napisao je nešto i to stavio na bocu vode. Treba tu bocu staviti na čelo kad god ga zaboli glava.

U tom trenutku imali smo dijete od godinu dana. Njemu su bile 23 godine, a meni 24. I nismo znali hoće li mu komora u glavi prsnuti pa će ostati na mjestu mrtav. Liječnici su rekli da je pravo čudo da neki jači udarac loptom u glavu već nije izazvao prsnuće.

Glavobolje su bile nesnosne i nisu prestajale. Međutim, bocu smo bacili u smeće čim smo došli kući. Uskoro je stigao spasonosni poziv iz Belgije. Tamošnji neurokirurg patentirao je zahvat koji rješava njegovu situaciju. Kada smo stigli u Sveučilišnu bolnicu u Gentu, primio nas je slavni doktor Cammaert. Izgledao je poput Alberta Einsteina, a ja sam jedva izdržala da mu to ne kažem.

Primijetio je moj strah. Kad sam ga nakratko vidjela prije odlaska u operacijsku salu, upitala sam hoće li zahvat uspjeti.

Odveo me u sobu gdje su na zidu visjele slike dvomjesečne bebe iz Njemačke rođene s  ”vodenom glavom”,  na kojoj je izveo isti zahvat. Tada mi je rekao: ”Ova beba se uspješno oporavlja. Da bih je operirao, putovao sam u Njemačku, željeli smo dijete maksimalno poštedjeti. Vjerujem da će operacija vašeg supruga proći dobro. Ali kad bih vam sad nešto garantirao, bio bih neozbiljan. Nema stopostotne garancije. Ja nisam Bog. Samo sam doktor koji će dati sve od sebe.” Tog trena me preplavio mir.

Vidite, samo prevaranti tvrde da drže sve pod kontrolom.

Kad čitate i slušate priče ljudi koje su prevarili lažni proroci  ili liječnici – pronalazite nit koja ih povezuje. Svima im je garantiran uspjeh.

Ljudska je priroda takva. Od najranijih dana i odrastanju uz majku,  koja je govorila da se ne bojimo jer će sve biti u redu – kad dođemo u veliku životnu krizu ili u stanje stresa, dogodi se regresija, spuštanje na nižu razinu emocionalne zrelosti i snage. Tada do nas pronalaze put oni koji ne prežu od toga da se postave omnipotentno pa garantiraju uspjeh liječenja. Pronalazak partnera. Posao iz snova. Dokle god smo u poziciji uplašenog djeteta koje ne može samo rješavati probleme, nositi se s težinom života, dajemo zeleno svjetlo takvoj prevari. Sve dok se ne probudimo i suočimo sa stvarnošću.

A stvarnost je takva da u životu nema garancije. U nekom trenutku moramo prihvatiti bolest i gubitak, razvod ili otkaz, prometnu nesreću, požar ili poplavu. Moramo se pomiriti s tim da nije ispalo onako kako smo planirali.

Svi koji postanu žrtve prevaranata, zapravo su žrtve svojeg očaja povezanog s nerealnim očekivanjem. Postanu mete beskrupuloznih ljudi kojima nije problem lažno se predstavljati, obećavati i stalno tražiti još. Ljudi prevarantima ne dolaze s idejom da se mijenjaju, nego s očekivanjem da će netko preuzeti odgovornost za njihov život i za posljedice.

Tako se stvara sekta.

Ona na vrhu uvijek ima Velikog tatu ili Veliku mamu. Članovi sekte su izgubljena djeca koja se pristaju podvrgnuti nametnutim pravilima, lišiti se vlastite slobode izbora, koja ih zapravo zastrašuje – kako bi se osjetili zaštićenima i prihvaćenima. Lišavajući se individualnosti zauzvrat dobivaju osjećaj pripadnosti, koji im je slino potreban.

Ako se osjećate izgubljeno i imate potrebu raditi na sebi, za početak trebate pronaći osobu koja je završila priznatu edukaciju i koja je stručna. Treba zatim prihvatiti mogućnost da se, unatoč željama, očekivana promjena možda neće dogoditi. U psihoterapiji neki naprave mnogo, drugi djelomično ostvare svoj cilj, a treći samo shvate gdje je uzrok njihovih problema pa nastave živjeti gotovo jednako kao prije. Potom, važno je zapamtiti da prava promjena, osobni rast i razvoj, zahtijevaju vrijeme. Promjene koje nastupe brzo i preko noći su lažne. I na kraju: tražite li promjenu, psihološki rast i  sazrijevanje, ili vam je potreban guru koji će  nuditi gotova rješenja za puno gotovine? Ako nekoga želite pitati što da radite, kojeg partnera da odaberete, trebate li kupiti bijeli auto ili plavi – znači da ne želite biti odrasla osoba. Ne želite učiti o sebi, samo hoćete da netko preuzme odgovornost za vaš život.

Stoga mora uslijediti razočaranje jer nema idealne mame niti idealnog tate. ”Nakon svega znam da je važno biti dobar čovjek, imati razumijevanje za druge ljude. Budite oprezni s onima koji vam nude pomoć u teškim životnim situacijama”, zaključio je Željko Mavrović iznoseći svoje gorko iskustvo.

Sviđa vam se kolumna? Posljednju potražite u najnovijem broju Glorije!

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *