Ruski rulet

Radost zbog činjenice da je dijete položilo vozački ispit kod normalnih je roditelja popraćena osjećajem nelagodne strepnje. Kako ga podržati u nastojanju da postane dobar vozač, a da se pritom ne upusti u natjecanja kojima se lako odaju vozači na početku dvadesetih godina? Držim da je ovo pitanje noćna mora, ako se prisjetimo koliko je pripadnika naše generacije tek kročilo u mladost i izgubilo život na cesti.
U ranim dvadesetima u jednoj sam noći izgubila dva ponajbolja prijatelja, moj je život tim gubitkom zauvijek osiromašen. Vozač je bio bistar mladić koji je sve ispite prve godine studija položio već u lipnju, roditelji su mu za nagradu kupili automobil. Godinu ranije, kada smo položili prijemne ispite za fakultete, jednoga je ljetnog dana s prijateljem «posudio» očev automobil. Pobjegli su iz svog grada, vozikali se magistralom, otišli na plažu i poslijepodne svratili u posjetu. Otišli smo na večeru, popilo se nešto vina, a onda su me dovezli kući. Moja je budna majka izašla na vrata i upitala ih kamo smjeraju. Odgovorili su da idu natrag. Bio je vikend, sredina turističke sezone, gužve na magistrali bile su izvjesne.
«A ne! Vi ćete spavati na trosjedu. Izvući ću vam ležaj i dati doručak, ujutro idite kud hoćete!»-odlučno im je rekla.
Isprva su se nećkali, hvatala ih je panika. Znali su da ih roditelji naveliko traže i da postoji mogućnost da u svojoj zabrinutosti alarmiraju policiju, pa bi bilo bolje da se vrate što prije. No, ona je ustrajala.
«Ne mogu dopustiti da polupijani i premoreni vozite natrag. Kasno je i vrijeme je za spavanje.»-rekla je, bez mogućnosti za daljnje pregovaranje.
Dvije godine kasnije isti se duet jedne zimske večeri iz Zagreba uputio u Split. Adrenalin, a možda i neki romantični razlog, nalagao im je da u istoj večeri odu na koncert i da se vrate. Tamo se, naravno, dosta popilo. Pri povratku, palo im je napamet preći u preticajnu traku, pa se, kada naiđe automobil iz suprotnog smjera, vraćati u svoju. Obzirom na rizik te odluke, daleko su stigli. Na cesti između Šibenika i Zadra naišao je kamion s prikolicom, koja je bila neosvijetljena. Moj je prijatelj vratio svoj auto u desnu traku. No, odmah potom vratio se natrag u lijevu i zabio pri punoj brzini pod stražnje točkove neosvijetljene prikolice. On i njegov suvozač, duet s kojim sam se svakodnevno družila, išla na maksimirski Bowiejev koncert, pekla palačinke i slavila svaki položeni ispit, tragično i bespotrebno izgubili su život.
Slušala sam tvrdnje kako mladi vozači koji gube živote na cestama nisu osobito inteligentni, ali ne bih se složila s tom tezom. Mislim da imaju problem s potisnutom ljutnjom i agresijom koju ispoljavaju za volanom, da ih udaraju hormoni i želja da se dokažu i da u svojoj blizini često nemaju starije i pametnije koji će nadzirati što rade dok ne odrastu. Adolescenti, a danas uzimamo da adolescencija traje sve do 25. godine života posjeduju u većoj ili manjoj mjeri osjećaj svemoći, nedodirljivosti i besmrtnosti.
Činjenica je da roditelji i šira obitelj ne mogu direktno utjecati na ono što će se dogoditi u kasnim satima negdje u izlasku, ali mogu se poslati ispravne poruke i poduzeti neke mjere. Ne smijemo potpirivati osjećaj besmrtnosti.
Sudeći po brojnim prometnim nesrećama koje se događaju na hrvatskim cestama društvo ima bolestan i iščašen stav prema konzumaciji alkohola, bijesnim autima i prekomjernoj brzini, općenito prema poštivanju prometnih propisa. Kako objasniti prešutno odobravanje okoline da netko njima blizak godinama vozi bez vozačke dozvole? Posjedovanje dozvole prvo je pravilo koje je postavljeno kao preduvjet za vožnju. Onaj tko ga zaobiđe sigurno neće poštivati ni ostala prometna pravila.
Ne želimo prevencijom utjecati na predvidljivu budućnost, dok se ona ne pretvori u tragičnu sadašnjost. Kada nas stigne, stravična i krvava, pretvaramo se da baš ništa nismo mogli ranije poduzeti. Na pušače gledamo kao na niža bića, dok se na konzumaciju alkohola blagonaklono smijuckamo.
Ukoliko mladi ljudi otvoreno piju, natječu se u brzoj vožnji i voze bez vozačkih dozvola, posrijedi je stil života nalik na ruski rulet. Tu je igru igrao moj prijatelj na putu od Splita prema Zagrebu, shvatila sam puno godina kasnije. Umjesto da uzmu pištolj s jednim metkom, vozili su preticajnom trakom nastojeći izbjeći metak koji je došao u obliku neosvijetljene prikolice kamiona.
No, da susretnemo negdje mladog čovjeka s pištoljem prislonjenim uz sljepoočnicu, vjerojatno bismo nešto poduzeli, pozvali policiju ili Hitnu pomoć, barem ga pokušali odgovoriti. Zbog čega mirno ispratimo mladiće i djevojke koji sjedaju pijani u automobile, zbog čega ne prijavljujemo mlade vozače za koje znamo da voze iako nemaju vozačku dozvolu? Činjenica da kod ovog ruleta često stradavaju oni koji su se slučajno negdje zatekli i nikada ga nisu željeli igrati čini nas obaveznima da nešto poduzmemo.
Malo je mladih ljudi na našim cestama živote izgubilo zato što je tako moralo biti. Saučesnički zatvaramo oči, dajući im bijesna i moćna auta potpirujemo njihovu lakomislenost i ohrabrujemo ih da budu neodgovorni, do trenutka dok ne bude kasno, a stranice u novinama ne budu prepune osmrtnica s licima bez životnog iskustva koja su uz brižniju okolinu, trebala doživjeti godine u kojima bi spoznali da se muškost ne dokazuje konjskim snagama.
Pa čak i u novinskim izvještajima otklanjamo bilo čiju odgovornost, jer okolnosti poput alkohola i prekomjerne brzine nisu važne ukoliko ustvrdimo da se radi o «cesti smrti» kojom svakoga dana dozvoljenom brzinom trijezni ljudi voze i ostanu živi.
Po hrvatskim se sudovima još uvijek povlači proces protiv dvojice sada sredovječnih vozača koji su prebrzom natjecateljskom vožnjom i sudarom koji su izazvali u stravičnu smrt poslali djevojku iz Dubrovnika, koja je imala samo 20 godina. Obojica tvrde da nisu krivi. Kršenjem propisa izazvali su prometnu nesreću sa smrtnom posljedicom za mladu osobu, a naši im sudovi nisu u stanju presuditi ni nakon punih devet godina. Kakva je, dakle, poruka našeg društva i pravosuđa prema neodgovornim vozačima sklonima prekomjernim brzinama?
«Maybe the best has yet to come»-pisalo je na majici jednoga od njih kad se nedavno pojavio na suđenju. Slaže li se s tom tvrdnjom djevojčina majka?

Fotografija:/Photo:  QuoteInspector.com, 2018, Creative Commons Licence

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *