Treba hrabrosti za korak u nepoznato

Kad je Angelina Jolie zatražila razvod od Brada Pitta, ta je vijest sa nekoliko dana uspjela istisnuti sa naslovnica politiku, ratove i financijsku krize. Svi su se pitali zbog čega se raspao brak ljudi koji su naizgled imali sve: karijere, djecu, ljepotu, novac, slavu i moć. Ljudska potreba za srećom i nada da ona negdje ipak postoji nakratko je bila uzdrmana. Nedavno je Brad Pitt otkrio neke razloge tog kraha, za koji je džentlmenski preuzeo odgovornost – kao bivši alkoholičar i uživatelj trave. Alkohol ga je svakodnevno činio emocionalno nedostupnim, a doveo ga je i do toga da nasrne na posvojenog sina, što je očito bila kap koja je prelila čašu. No, Brad Pitt i Angelina Jolie obavili su razvod na običnim smrtnicima nedostižan način.

On je kupio kuću u susjedstvu vile u kojoj ona stanuje s djecom, ide na psihoterapiju i bori se protiv ovisnosti. Ona nema financijskih ni stambenih problema pa si je mogla dopustiti odlazak iz braka u kojem imaju čak šestoro djece onoga trenutka kad joj je život – po njenim kriterijima – postao nepodnošljiv.

Razvod je jedan od najbolnijih procesa kroz koje možemo proći. Dva su glavna motiva zbog kojih dolazi do njega. Prvi je spašavanje vlastitog života. To je situacija u kojoj partner provodi nasilje, fizički ili psihički zlostavlja, ucjenjuje i vrijeđa, pa je zajednički život nemoguć. Žene koje odlaze iz takvih brakova i veza isprva ne traže ljubav. One žele mir, za sebe i svoju djecu, jer to je ono čega im je u braku najviše nedostajalo.

Drugi motiv za razvod jest nezadovoljstvo zajedničkim životom u kojem nema zlostavljanja, ali nema ni sreće. U život tih parova uvukla su se međusobna očekivanja, razočaranja i laži. Takvi ljudi žele sebi dati novu šansu, žele birati ponovno i tražiti nekoga tko bi bio kompatibilan s onim što oni jesu, jer nedostaju im partnerstvo, razumijevanje i ljubav.
U posljednje vrijeme svjedočimo sve većem broju razvoda u Hrvatskoj. Da ekonomska situacija to dopušta, uvjerena sam da bi ih bilo i više, jer jako puno parova živi pod istim krovom i dijeli postelju zbog toga što si ne mogu, poput Angeline i Brada, priuštiti razdvajanje. Koprcaju se između kredita, neriješenih stambenih situacija, slabo plaćenih poslova, životne nesigurnosti i tjeskobe u kojoj je Normabel ponekad najveći prijatelj.

Za slučaj da ste te probleme uspjeli staviti sa strane i razvod vam je ipak jedina moguća opcija, mislim da bi bilo zgodno upoznati se s tim što sve, osim slobode, donosi status razvedene žene.

U Hrvatskoj nije sramota biti lopov, dapače, samo morate biti uspješni u tome. Nije sramota biti plagijator, lažljivac ni krivokletnik. U hrvatskom je društvu sramota biti siromašan. I biti razvedena žena. Razvedeni muškarac ima posve drugačiji status.
Lako je zaključiti da se razvedena i siromašna žena ubraja u jednu od najugroženijih kategorija stanovništva. Za nju nema samilosti niti poštovanja. Ako ste pak žena koja je imala sreće pa se razvela u civiliziranim i ekonomski sređenim okolnostima, vašim problemima ipak nije kraj. Pritom mislim na one žene koje su se razvele u srednjim godinama, imaju jedno, dvoje ili troje djece, stan i posao. Bivši suprug je normalan čovjek pa plaća uzdržavanje djece. Govorim o skupini koja je pretežno zastupljena u gradovima.
Prvo što će vas zapljusnuti su začuđeni pogledi i pitanja na koja nemate odgovor. Onda će vam sloboda toliko zamagliti oči i oduzeti dah da neke stvari isprva nećete primijetiti. Petkom ili subotom u zagrebačkim kafićima lako možete prepoznati nedavno rastavljenu ženu. To je ona koja najviše leluja na visokoj stolici, širi i maše rukama u ritmu glazbe, okružena prijateljicama koje su malo manje optimistične, jer nisu naviknule na izlaske ili već znaju kako to izgleda nakon nekog vremena.
Ta žena uskoro će shvatiti da je na dječje rođendane, nedjeljne roštilje i proslave Nove godine više ne pozivaju. U nekim slučajevima to će biti zato što je na njih pozvan njen bivši muž. No, može se dogoditi i zbog drugih razloga. Ja sam se nakon razvoda prešutno oprostila od zajedničkih prijatelja, jer se na kraju braka ne dijeli samo imovina. Dijele se i ljudi, na moje i tvoje. Nemoguće je ostati u istim odnosima pa je važno i tu biti civiliziran.

No, vaše udane prijateljice imat će također manje vremena. Naime, kako se parovi druže po tom principu, one će imati vremena koliko im dopuštaju bračne obaveze i dužnosti. To znači rijetko. Ako želite imati društveni život, bit će vam potrebna skupina žena koje su u sličnoj situaciji.

U Americi i zapadnoj Europi posve je normalno da razvedenu ženu pripadnici društva upoznaju sa svojim slobodnim ili razvedenim prijateljima. Ta praksa u zemljama katoličkog kruga nikada nije zaživjela. Ondje gdje se razvod doživljava kao smrtni grijeh, razvedenu ženu treba kazniti, a ne joj pomagati u nastojanjima da stvori novi život.
Tako će vas u raznim prigodama i oženjeni ljudi s neskrivenom zavišću ispitivati o izlascima i novom životu, ali vas više neće pozivati u svoj, koji je donedavno bio i vaš.
U posebnim se problemima nađu oni koji su, primjerice, zajedno studirali, pa su zajedno stjecali i prijatelje. Tada ih je puno teže dijeliti pa je frustracija dublja. Nedavno sam bila na jednoj svadbi, na koju je pozvan širok krug zajedničkih prijatelja. Zatekla sam se u razgovoru sa ženom čiji je bivši suprug došao u pratnji nove supruge, a ona je došla sama. Od razvoda su prošle tri godine. Pitala me je li normalno da se osjeća bijesno do te mjere da bi mogla napraviti incident. Naime, mladenka je njena najbolja prijateljica. I ta svadba je naprosto njen teritorij. Kako se on usuđuje tu dovesti novu ženu? Pritom je naglasila da nije ljubomorna, niti bi mu se htjela vratiti. Rekla sam joj da razumijem da nije u pitanju ljubomora, nego svojevrstan posjednički, primitivni nagon. No, kako je njen bivši suprug istodobno dobar prijatelj s mladoženjom, ne bi mu smjela zamjeriti što je došao. Grč na njenom licu ostao je isti.
Razvedenu ženu koja nema djecu velik broj muškaraca doživljava kao hodajuću ovulaciju koja čezne da je netko oplodi pa mnoge od njih ističu kako ne mogu podnijeti pritisak, iako je on najčešće u njihovim glavama.
Razvedenu ženu koja ima djecu doživljavaju kao ženu s obavezama koje oni ne bi htjeli preuzeti na sebe.
Ovo nije esej o brakorazvodnom obeshrabrivanju, nego upozorenje. Ako će padati kiša, bilo bi dobro da imate kišobran kako biste putem manje pokisli. Jer ako ustrajete, shvatit ćete da je vrijedilo.
“U 43. godini života William Stoner naučio je ono što su drugi, mnogo mlađi, naučili prije njega: da osoba koju zavoliš u prvom trenutku nije osoba koju voliš na kraju i da ljubav nije svršetak puta, nego proces u kojem jedna osoba nastoji upoznati drugu.” Ovo je citat iz romana “Stoner” Johna Williamsa, u kojem glavni lik, unatoč ovoj spoznaji, nije imao hrabrosti zakoračiti u nepoznato. Ostao je u limbu zvanom nesretan brak.
 Svidjela vam se ova kolumna? Posljednju pročitajte u najnovijem broju Glorije!

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *