Vibracijom protiv depresije

U javnosti je odjeknula vijest da je psihijatar Herman Vukušić podnio prijavu za nadriliječništvo protiv Ane Bučević. Iako je završila kineziologiju i ima titulu profesorice, Ana Bučević hrvatskoj je javnosti, pa i šire, postala poznata zbog svojih videa, knjiga i seminara putem kojih se obraća ljudima, tvrdeći da nastoji podignuti razinu njihove svijesti. Ona nudi privlačne i jednostavne savjete i rješenja za kompleksne teme, stanja i bolesti i tako utječe na stanje ljudi i njihovu percepciju pojave bolesti, a pritome ne snosi nikakvu odgovornost za eventualne posljedice. 
Ana Bučević govoreći o depresiji tvrdi da je ona momentum. Primamljivo je kada osoba koja ima ogroman broj sljedbenika na youtubeu i na društvenim mrežama objasni da to od čega boluješ i nije bolest, nego momentum, na koji možeš utjecati tako da zamisliš paralelnu stvarnost u kojoj depresije nema, odbaciš u jednom danu tablete koje ti je propisao liječnik ili ih uzimaš, ali dok ih piješ tapkaš i vibriraš, pa ti iduća tableta, čiji naziv ne zna izgovoriti, neće trebati. 
Ne vjerujem da je nadriliječništvo u njenom slučaju dokazivo i mislim da će Ana Bučević nastaviti s radom. Vidim i da je mnoge u javnosti poznate osobe podržavaju i tvrde kako im je pomogla, što im u neku ruku i vjerujem. U mnoštvu onoga što govori sigurno se može pronaći dobrih misli i savjeta.
No, ako pružate psihološku pomoć ženama oboljelima od karcinoma susrećete se s negativnim posljedicama njezina rada, pa je red da se i o tome nešto kaže. Postoje žene koje konstatiraju da su same krive zato što su oboljele od raka i ne uspijevaju se izliječiti, a njihov je stav nastao pod utjecajem Ane Bučević. 
A postoje i one koje su oboljele od raka, pa su ih njihova djeca odbacila, jer Ana Bučević objašnjava da ljude s negativnom energijom treba maknuti od sebe, što dovede do zaključka da bolesnu majku treba što više ignorirati, jer otkako se razboljela puna je negativne energije. 
Nije sve u vibracijama i energiji, ima nečeg i u suosjećanju. 
Svojom je pričom o majci koja zamišlja paralelnu stvarnost u kojoj njeno dijete nije bolesno, pa zato ne kupuje kremu koja je djetetu potrebna i onda to dijete ozdravi, možda i nesvjesno zagazila u sferu medicine. Tako sugerira da lijekovi nisu potrebni, ljudima je potrebna samo paralelna stvarnost, također hrabri one koji su bolesni od ozbiljne i teške bolesti kao što je depresija da samovoljno prestanu uzimati lijekove. Dovoljno je da ne vjeruju u nuspojave i one im se neće dogoditi. Međutim, što ako se dogode? Ima li rješenje?
Ovih dana mnogi uspoređuju crkvu, vjeru i rad Ane Bučević, kao da nema razlike. Ljudi u crkvu idu jer su vjerski odgojeni, u nju su išli njihovi roditelji, bake i djedovi. Idu tamo kad su sretni i kada su tužni. Do Ane Bučević dolazi očajna osoba koja se hvata za slamku. Moguće je da u crkvi i vjeri više ne pronalazi utjehu. Self help ili samopomoć inače zanemaruje individualnost i složenost svake pojedinačne priče, nudeći jednostavna i brzopotezna rješenja koja djeluju univerzalno i zbog toga je njegov učinak kratkotrajan i površan.
Ana Bučević čita u videu neprovjereno svjedočanstvo žene koja se zove Lidija i koja tvrdi da je imala dijagnozu depresije i poremećaja ličnosti, a otkako je otkrila Anino učenje živi u stanu od 200 kvadrata, ima ljubav i posao, a doktor joj je rekao da je sada zdrava. Zbog nečega ovakvog ne ide se u zatvor. Treba imati želudac i puštati naivne da se nadaju, ali doista mislim da odgovornost nije samo na Ani. 
U Hrvatskoj postoje zakoni koji reguliraju tko se i pod kojim okolnostima smije baviti psihijatrijom, psihologijom, psihoterapijom i psihološkim savjetovanjem. 
Svi koji se bave tim strukama znaju da nema brzih i jednostavnih rješenja niti poboljšanja koja dolaze preko noći.
Privlačnost šarlatana je u tome da nude jednostavna rješenja koja djeluju jako brzo. Dovoljno je samo da to poželite. 
«Sve je kopija. Sve što gledamo da se događa, već se dogodilo.»-rekla je jednom majka američke novinarke, scenaristice i redateljice Nore Ephron. Na Netflixu već dulje vrijeme možete pogledati film «Wild, wild country» o Bhagwanu, duhovnom učitelju koji je pobjegavši iz Indije osnovao sektu u Americi, a onda se iz Amerike, suočen s brojnim optužbama, vratio u Indiju promijenivši ime u Osho. Duhovni vođa više je od duhovnosti ipak volio novac, posjedovao je čak 94 automobila marke Rollce Royce. Kad slušate njegove nekadašnje sljedbenike, mahom školovane ljude, koji godinama nakon što je sekta u Americi neslavno propala pričaju o njemu, osjetite žaljenje i nostalgiju u njihovom glasu, jer pripadnici sekte nisu u stanju kritički misliti o svom vođi.
Upadaju u kolektivni trans, zaluđeni su osobom koja ih vodi, mijenja se nivo njihove svijesti, pa gube individualnost i granice. U njegovo vrijeme trebalo je kupiti ranč kako bi se stvorila sekta na jednom teritoriju. 
Ani Bučević teritorij je internet, a njen ranč dopire dokle razumiju jezik kojim govori. 
Kokreatori, bez obzira što govori, dobivaju osjećaj pripadnosti i jednostavna rješenja za svoje probleme. 
U doba usamljenosti i otuđenja, koji snažno utječu na stanje ljudske psihe, ovo je već puno. Međutim, dođe li do pogoršanja nečijeg stanja, nije ona kriva. Ukoliko je netko nakon gledanja videa upao u još dublju depresiju ili osjetio značajne nuspojave zbog neuzimanja lijekova – nije dobro vibrirao. Kad bude bolje, vratit će se po još. 
Čovjek zvani Braco sa Srebrnjaka stvar je doveo do umjetnosti. On ne govori ništa, pa ne upada u mogućnost da ga se za nešto optuži. U ljude gleda, a oni u njegovim očima vide ono što sami projiciraju. Ne može se nekog kazniti zato što gleda ljude, a oni tvrde da im je to pomoglo, je li tako? 
Niti se može potpuno zaštititi ljude od njih samih.
Svi koji naokolo nude rad na samopouzdanju, odnosima, stresu i sličnim temama, trebaju biti svjesni da ulaze na teren psihologije i psihoterapije, a to su ozbiljne struke.
Bi li im uspjelo otvoriti stomatološku ordinaciju i vaditi zube, jer imaju kliješta i osobu koju boli zub, a koja ne želi kod zubara?
Zbog čega onda podcjenjuju psihičko zdravlje ljudi pa misle da čitanjem knjiga iz područja self helpa mogu prčkati po području koje traži stručnost? Ani Bučević, ukoliko je zanima ta tematika, bilo bi dobro da upiše psihologiju ili psihoterapijsku edukaciju. Nije li prirodno da netko tko se posvetio radu s ljudima i bavi se ljudskom psihom poželi steći takvo znanje? Time bi svoje spoznaje samo upotpunila.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *