Žena u sjeni

«Marriage story» sjajan je film Noela Baumbacha, koji suptilno i minuciozno secira raspad braka i jedne obitelji. Mlada žena, po zanimanju glumica, majka je dječaka osnovnoškolskog uzrasta. Scarlett Johansson sjajno portetira ženu koja ne mrzi svog muža, u njoj još uvijek ima nježnosti i topline za njega, ali je živeći s njim dovoljno dugo i prigušeno nezadovoljna da zatraži razvod braka. Ona je žena u tridesetima koja zna da ima mogućnost skrojiti život prema vlastitim potrebama – za koje njen suprug nema dovoljno sluha. Redatelj nam pokazuje da za razvod nije nužno potrebno da netko pije ili kocka, pa čak ni da vara partnera, jer prevara koja se dogodila od strane njezina supruga samo je refleksija rupture njihova odnosa, a ne razlog zbog kojeg brak propada. Da bi došlo do mučnog i bolnog procesa razvoda, pokazuje nam Baumbach, dovoljno je da jedan od partnera više ne želi živjeti u nekoć postavljenoj situaciji, a drugi nije spreman na promjenu. Pokretač ove priče spoznaja je žene da više ne želi živjeti u sjeni svog supruga, a da je upravo to ono što se od nje očekuje. U jednom je razdoblju iz svoje slabosti, želje da se ostvari kao majka i bude u njegovoj blizini na takav život pristala. Vremenom ona se mijenja, njene potrebe i želje rastu, a on ostaje bolno i jednodimenzionalno isti.
Sjećam se davnog novinskog intervjua u kojem je žena iz poznate glumačke obitelji, u kojoj su njen suprug, sin i kćer odreda ostvarili velike glumačke karijere izjavila: «Ja sam žena iz više sjena.»
Definirala je svoju poziciju kao nešto što ju je snašlo, nije se tome nadala niti je takvom životu stremila, nije čak ni protestirala što je tako. Svoju je sjenu prihvatila nastojeći udobno u njoj živjeti.
Život u nečijoj sjeni može biti privremen i trajan. Postoje profesije poput profesionalnih nogometaša ili političara, koji ulaskom u brak od svog partnera, bez obzira što to ne mora biti izgovoreno, traže da živi u njihovoj sjeni.
Taj život nije lak, ali ima brojne prednosti.
Nisu svi ljudi željni života pod reflektorima i pred očima javnosti. Nekima je sjena prirodnija, u njoj nema zaslijepljenosti koja ponekad ne dopušta da se jasno i oštro vidi. Kad je jedan partner jako izložen, drugi mu može biti podrška i pružiti stabilnost baš zato što iz sjene stvari vidi bolje, lakše živi i mirnije spava.
Nekad su žene koje su ulazile u brakove s nogometašima automatski ulazile u sjenu. Poput Scarlett Johansson morale su se prilagođavati životu u gradu ili državi u kojoj raste karijera njihova muža. Danas su društvene mreže učinile da je ta sjena uvelike nestala. Nekad samozatajne žene, koje su živjele u luksuznim i izoliranim uvjetima danas imaju vojske pratitelja na Instagramu, pa mogu razvijati svoje poslove, bez obzira gdje žive i kojim jezikom govore. I dalje je prema njima prisutan zahtjev održavanja stabilnosti.
Dok sam živjela tim životom nije mi bio problem biti u sjeni, nepodnošljiva mi je bila situacija da egzistiram isključivo kao kućanica. Zato sam iz sjene počela pisati pjesme. I iz Španjolske započela suradnju s Vesnom Pisarović. Nije mi bila namjera stvoriti pjesme koje traju i osvajati glazbene nagrade, nego skratiti vrijeme, baviti se nečim što neće dovesti u pitanje karijeru mog supruga niti stabilnost obitelji. Zato me danas neizmjerno veseli kad vidim da su te pjesme, unatoč mojoj nisko postavljenoj ljestvici, vremenom opstale. Vesna je danas popularnija nego onda, njene pjesme pjevaju mladi koji su se u vrijeme naše suradnje tek rodili, a na proljeće će održati koncert u Domu sportova. Život u sjeni itekako može imati smisla.
Život u sjeni političara posve je drugačije prirode.
U predsjedničkoj kampanji kojoj upravo svjedočimo puno je osoba koje žive u sjeni. Vidjet ćemo kroz koji dan tko će u njoj eventualno ostati, a tko iz nje (još malo) izaći.
Najveći doseg predsjedničkog mandata Kolinde Grabar Kitarović, ako mene pitate, jest popularizacija i opća prihvaćenost u hrvatskoj javnosti muškarca koji je dobrovoljno pristao živjeti u sjeni svoje supruge. Hrvatska poslije Jakova Kitarovića nije ista zemlja.
Jakov je, manje – više, svima simpatičan. Nije učinio niti jedan gaf kojim je osramotio suprugu predsjednicu, nije bilo pogrešnih izjava niti suvišnih poteza – svoj mandat je u tom smislu odradio besprijekorno.
Život u sjeni političara ne mora značiti da je osoba posve podređena karijeri i postojanju svog partnera.
Prve dame starijeg kova, poput Ankice Tuđman i Milke Mesić možda su više pripadale toj skupini, no Sanja Milanović život u sjeni svog supruga još iz doba kada je bio premijer gradi na drugačiji način.
Do jučer je najveća enigma bila Kim Ann Škoro, žena koju javnost nije imala priliku vidjeti i koja se na svoj prvi javni istup odlučila upravo zbog predsjedničke kampanje svog supruga. Kao supruga pjevača Miroslava Škore vjerojatno ne bi pristala na intervju, kao supruga eventualnog budućeg predsjednika odlučila je to učiniti.
Koliko je pozicija osobe koja živi u sjeni jednog političara delikatna govori nam slučaj Tomislava Karamarka i njegove supruge Ane. Tada se po prvi put dogodilo da poslovni potezi osobe iz sjene dovedu do povlačenja onoga koji je na poziciji.
U svakodnevnom životu, bez obzira radi li se o javnim ili anonimnim osobama često je jedan od bračnih partnera isturen više, dok je onaj drugi pomalo u sjeni.
Kako u prirodi nema simetrije, tako ni u ljudskim odnosima nema potpune ravnopravnosti. Harmonija i kompatibilnost ostvaruju se ako je u podijeljenim ulogama jednome i drugome posve udobno i komforno pa ne bi htjeli mijenjati zauzetu poziciju.
No, uvijek ostaje pitanje: što bi bilo da je bilo? Da su se uloge zamijenile? Da se dogodila promjena?
Moj prijatelj se nedavno oženio, supruga će ovih dana donijeti na svijet njihovo prvo dijete. Njegovi roditelji su se razveli kad je imao dvije godine. Mama je bila ekonomistica u jednoj maloj firmi, a otac ugledni liječnik. Kada ih je napustio, njegova je majka prestala živjeti u sjeni svog supruga, ne zato što je to htjela, nego što nije imala izbora. Opsesivno se posvetila odgoju djece i karijeri. Nije više željela ovisiti o nekom muškarcu i prolaznosti njegovih osjećaja, nije željela strepiti hoće li mu se žena koja se skladno njiše na štiklama svidjeti da se okrene za njom, dok se ona raspada od pomisli da nije dovoljno poželjna i zanimljiva. Počela je proučavati natječaje, dok nije uočila oglas velike strane firme koja je došla u Hrvatsku. Trebali su im ljudi s iskustvom i znanjem jezika, uspjela se nametnuti kao izbor. Počela se dokazivati, vremenom joj je uspjelo toliko da je postala članicom uprave te firme. Da je nije ostavio, oduzeo sjenu, odrezao stablo u korijenu, vjerojatno ne bi saznala koliko bi joj dobro išlo da izađe iz hladovine.

Sviđa ti se ova kolumna? Pronađi posljednju u najnovijem broju Glorije!

Fotografija: Roberto Trombetta, https://www.flickr.com/photos/massimo_riserbo/

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *