Život u epohi žicaroša

Znam da nisam jedina koja je guštala prošlog tjedna čitajući odgovor koji je vlasnik irskog hotela uputio blogerici i influencerici na njezin mail. Zatražila je da za Valentinovo besplatno ugoste nju i njenog dečka, u zamjenu za reklamu koju će im napraviti na društvenim mrežama. Cura se zove Ella Darby. Kad se netko predstavlja isključivo kao bloger ili influencer, moglo bi se reći da tako maskira činjenicu da ne posjeduje izniman talent, ne radi pristojan posao niti ima zanimanje, ali se zato voli fotografirati I živjeti na visokoj nozi, što i nije neki grijeh u svijetu u kojem je najpoznatija osoba Kim Kardashian. Usput voli citirati i dijeliti produhovljene i pametne izreke poput: Nemoj da svijet promijeni tvoj osmijeh, neka tvoj osmijeh promijeni svijet! Jedna ovakva mudrost, uz nju zakačeno srčeko I smajlić, dobra fotografija na kojoj se blogerica smješka jer je upravo dobila besplatan ručak, haljinu, noćenje u hotelu ili novi lajk, dovoljni su da imate tisuće sljedbenika u virtualnom svijetu, koji će vam osiguravati zaradu u onom stvarnom. Ako se zbilja volite fotografirati i vjerujete u to da je svijet zainteresiran za vaše lice, tijelo, buđenje, spavanje, medeke i peseke, te čitav niz izreka poput navedene, imate preduvjete da postanete influencer i da vaš lažni život prate tisuće onih koji bi laž koju im prikazujete željeli živjeti, potpuno ignorirajući činjenicu da je riječ o laži. Takva je ljudska priroda, sklona opsjeni i samozavaravanju. Traži istinu, a žudi za laži.

Nekada su se na sličan način strastveno pratile sapunice. Uživljavali su se mnogi u patnje i boli junaka znajući da je riječ o glumcima i glumicama koji samo pokušavaju slijediti najčešće loše napisane dijaloge. Ali, koga briga? Ljudska je želja za slatkom laži prevelika. Potreba za bijegom od stvarnoga života toliko je prisutna da smo sa sapunica koje prate nešto starije generacije otišli na društvene mreže, na kojima je jako malo istine, I baš zbog toga su privlačne. Možete plasirati vlastitu laž i ujedno konzumirati tuđu, sve u isto vrijeme. Sapunica vas ipak drži u pasivnijem položaju. No, ovoga je puta mlada blogerica naišla na nekog tko joj je sasuo istinu u lice. Iz virtualnoga svijeta, u kojem se ona trudi postojati i opstati, pritisnuo je gumb i naglo je spustio u prizemlje.

I to bez potrebe za vrijeđanjem na osobnoj razini. Pitanje je, uostalom, koja je po redu koja se sjetila te originalne ideje da dobije nešto besplatno, samo zato što je ona u pitanju i što bi ih, eto, mogla promovirati.

“Naišla sam na vaš sjajan hotel i voljela bih vas spomenuti u mojim snimcima i na Instagram profilu, dovesti vam nove goste i drugima preporučiti da rezerviraju sobu kod vas u zamjenu za besplatan smještaj” – napisala je u mailu.

Osjećate li ležerni ton kojim menadžeru poručuje kako je naišla  na njih, spotaknula se negdje u bespućima međumrežja, kojim suvereno vlada, baš na njihove fotografije i poželjela svoj profil ukrasiti njihovim interijerima, pa bi im mogla napraviti uslugu, tako da kod njih besplatno odsjedne.

«Draga influencerice, hvala na mailu u kojem želiš besplatan smještaj u zamjenu za objave na društvenim mrežama. Ako ti dozvolim da odsjedneš u hotelu u zamjenu  za objavu videa na YouTube, tko će dati plaću osoblju koje se brinulo o tebi za tvog boravka u našem hotelu? Tko će platiti konobare, kuhare, recepcionere?» – napisao je Paul, vlasnik hotela u objavi i dodao kako bi možda mogao osoblju reći da će umjesto plaće biti objavljeni u videu.

U njegovoj je izjavi prisutan sarkazam, ali i ogorčenost što je takvo nešto uopće zatražila.

U nastavku je spomenuo nešto što me oduševilo.

Rekao je da je potrebno puno hrabrosti da se napiše ovakav mail, ali ne i puno samopoštovanja i dostojanstva. Riječ hrabrost zamijenila bih sa drskost, a ostatak rečenice je savršen.

Ako me pitate što su društvene mreže najviše uzdrmale, dovele do samog dna kod mnogih, onda to nije privatnost, nego osjećaj samopoštovanja i dostojanstva. Privatnost dolazi iza njih, a potreba za njom izražena je kod onih koji posjeduju samopoštovanje I dostojanstvo. Tada točno znaju što žele čuvati – svoju intimu. Zato što cijene sebe, cijene vlastitu intimu. Potreba za intimom odlika  je ljudi koji imaju izgrađeno samopoštovanje. Ljudi koji ga nemaju pokušavaju postići pozornost po svaku cijenu, jer nisu sigurni da su je zavrijedili niti da posjeduju vrijedan sadržaj, pa zbog toga svoj život, najinitmnije detalje i trenutke, koje nekad ne bi stavili ni u obiteljske albume jer nisu za pokazivanje – olako dijele sa ostatkom svijeta, gotovo kao da se žele uvjeriti ne samo da vrijede, nego da uopće postoje.

Međutim, bilo bi pogrešno za ovu pojavu optužiti isključivo društvene mreže. Započela je prije njihova nastanka, a društvene mreže samo pokazuju pravo stanje stvari. Uostalom, prije njih je postojao Big Brother i razni drugi reality programi.

Paralelno s njihovim razvojem, nestalo je poštovanja – prema bilo kome i bilo čemu.

Respekt je odlika onih koji imaju samopoštovanje. Osoba koja ne poštuje sebe, koja svoj život u ogromnoj, neukusnoj, bezgraničnoj mjeri, baš kao i svoju djecu, izlaže javnosti na uvid – ne može osjećati istinsko poštovanje ni prema drugima.

Zato je odgovor vlasnika hotela tako pogodio “u sridu”. Jer da djevojka poštuje sebe, ne bi žicala od njega nešto besplatno. Ako je stvarno faca kakva misli da jest, onda svoj hotel plaća sama. A da poštuje druge, onda ne bi tražila da joj daju besplatnu sobu, jer cijeni druge ljude i njihov rad, koji također treba platiti.

Poštovanju nas uče autoriteti, a samopoštovanje nam usađuju roditelji. Koji bi nam trebali biti autoriteti dobar dio života. Osim roditelja, važno je postojanje  društvenih autoriteta, kako bi poštovanje egzistiralo kao kolektivna vrlina.  Današnji roditelji trude se ugađati djeci, ali malo rade na njihovom samopoštovanju. Zato se događa da je toliko ljudi zaljubljeno u sliku o sebi, ali ne vole stvarno sebe. Vole ono što misle da jesu ili što bi htjeli biti, a društvene mreže odličan su poligon za slanje i širenje te slike.

O društvenim autoritetima nema se puno reći. Naši politički autoriteti su odavno mrtvi. Bili su to Franjo Tuđman, Ivica Račan, Vlado Gotovac, Savka Dapčević. Na funkcijama su političari koji nisu autoriteti. Autoritet političara proizlazi iz njegova morala i dosljednosti, njega nikad ne donosi moć niti funkcija sama po sebi.

Postoje pojedinci koji izazivaju poštovanje kod stanovitog dijela ljudi, ali u pravilu nisu na nekoj od političkih funkcija.

Nekada su velik društveni autoritet bili profesori. Otkako su djeca stavljena u fokus, oni nemaju autoritet kakav su imali. Danas se s nostalgijom sjećam straha i poštovanja koje sam osjećala kada bi naišao netko od mojih srednjoškolskih profesora. Bolje da sam to proživljavala, nego da sam ih gledala svisoka. Vremenom je strah nestao,  usađeno mi je poštovanje i na tome sam zahvalna. Usput, oni koji nemaju poštovanja, nemaju niti zahvalnosti.

Ljudi idu na utakmice, za koje ne žele platiti kartu. Na koncerte za koje žicaju upad. Na promocije knjiga koje očekuju dobiti besplatno, baš poput mlade blogerice iz Irske. Istinski štovatelji benda, pisca ili kluba bez pogovora će platiti cijenu.

Onaj tko plaća, pokazuje poštovanje prema sebi i drugome. Nadam se da će epoha žicaroša i samoprozvanih utjecajnika koji se grebu za sve i svašta uskoro doći svom kraju.

 

 

Svidjela vam se ova kolumna? Posljednju pročitajte u najnovijem broju Glorije!

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *