Žrtvama nasilja javno poručujemo da šute

Prije točno 20 godina, 22. rujna 1999. jedan je poremećen i nasilan muškarac ušao u sudnicu i nezadovoljan proglašenjem razvoda koji je presudila sutkinja Općinskog građanskog suda u Zagrebu Ljiljana Hvalec hladno i proračunato likvidirao sutkinju, svoju bivšu suprugu Gordanu Oraškić, njenu odvjetnicu Hajru Prohić i teško ranio zapisničarku Stanku Cvetković.
Toga dana zadrhtala je cijela zemlja. Ljudi su u nevjerici slušali o događaju koji je pokazao dokle može otići osoba, puna patološke ljubomore i lišena empatije, u svom suludom i okrutnom naumu. Ubojica nije počinio ovaj zločin s namjerom da se preda. Uhvaćen je u bijegu, na graničnom prijelazu, s policijskom uniformom na sjedalu i pozamašnom svotom novca. Nakon što je tri žene lišio života i članove njihovih obitelji zavio u crno, sa svojim je životom namjeravao nastaviti kao da se ništa nije dogodilo.
Povodom tog događaja obilježava se «Nacionalni dan borbe protiv nasilja nad ženama», svake godine predstavnici sudova i nadležnih ustanova okupljaju se ispred vrata sudnice kako bi se prisjetili žrtava i poslali poruku da se nasilje ovdje ne tolerira. Ubojica je nakon mučnog suđenja, tijekom kojeg nije pokazao kajanje, dobio zatvorsku kaznu u trajanju od 40 godina koja je po prvi put izrečena u Hrvatskoj.
Obilježavanje ovog važnog dana provodi se u institucijama, vladinim i nevladinim organizacijama, po hrvatskim gradovima i školama, a ovih mu se dana svojim skromnim doprinosom pridružila i Hrvatska televizija.
Tako je u subotu, 21. rujna, u emisiji «Lijepom našom» emitiranoj u poslijepodnevnim satima HTV prije svih, obilježio Nacionalni dan borbe protiv nasilja nad ženama, uvodeći nas u taj težak i ozbiljan datum najavom Branka Uvodića: «Umireš li Slavonijo moja?» Ne znam što misli ovaj čovjek koji će otpjevati ovu pjesmu, uvijek nadahnut. Došlo je vrijeme, župane, za vas.» Potom je na pozornicu izašao Alojz Tomašević i zapjevao.
Kao što vidite, dvadeset godina nakon teškog zločina u sudnici u kojem su život izgubile tri žene, a četvrta bila teško ranjena, u Hrvatskoj se oštro osuđuje pojam nasilja nad ženama, ali se na nasilnike vrlo blagonaklono gleda. To se zove licemjerje, «a licemjerje nije Isusov jezik. Licemjerje nije jezik kršćana. Kršćanin ne može biti licemjer, niti je licemjer kršćanin» – rekao je papa Franjo.
Sama činjenica da se protiv nekoga vodi sudski postupak u kojem ga tužiteljstvo tereti da je zlostavljao, tukao i ozlijedio suprugu trebala bi imati svoje posljedice, dok se postupak ne privede kraju.
No, kao što vidite, Alojz Tomašević, optužen od svoje supruge Mare za obiteljsko nasilje, nastupa na državnoj televiziji uoči Dana borbe protiv nasilja nad ženama, a žene u publici razdragano pjevaju s njim, ne razmišljajući o tome koliko je slavonske duše zatukao udarajući prema iskazu svoje žene s njom o radijator, jer njega u pjesmi jako brine kako Slavonija jeca.
«Licemjer je sposoban ubiti zajednicu. Zapamtimo ovo: kad počne s laskanjem, samo odgovorimo sa stvarnim stanjem stvari.»- riječi su pape Franje. Alojz Tomašević je na kraju svog domoljubnog pojanja o Slavoniji koju toliko voli rekao i publici koliko je voli. Njegovo je srce puno ljubavi za svakoga osim za onu s kojom je dijelio život.
Nije ovo prvi put da je župan u «Lijepoj našoj» pokazao svoj raskošan pjevački talent. Pjevao je u Lipiku, a pjevao je i nekoliko godina prije kompoziciju «Mladosti šorovi puni», praćen sastavom «Zlatna dolina» i tužnim pogledom svoje supruge Mare, koja je sjedila u publici.
Bilo je to prije nego se Mara Tomašević prema navodima medija usudila obratiti predsjednici Kolindi Grabar Kitarović da je primi i nego je pisala premijeru Andreju Plenkoviću, prije nego je prijavila policiji svog supruga, moćnog župana, talentiranog pjevača i bivšeg konobara, svjedočeći da u slobodno vrijeme, kad ne obnaša teške državne dužnosti i ne pjeva u tv emisijama, Alojz ima tešku ruku.
Predsjednica je promptno stala u obranu nesretne žene, braneći tako sve one koje su, poput Mare Tomašević, godinama šutjele i trpjele batine, a čast, ugled i dostojanstvo svojih supružnika štitile gustim puderom s visokim faktorom pokrivanja.
Alojzu Tomaševiću i danas se crvene obrazi i bride uši od javne bukvice koju mu je održala Kolinda Grabar Kitarović, braneći zdušno ženu koja joj se u svojoj nevolji obratila, tražeći milost, suosjećanje i zaštitu.
Hrvatska je javnost, potaknuta predsjedničinim emotivnim i čvrstim istupom tada primila jasnu poruku; da nasilnici, zlostavljači, muškarci koji dižu ruku na osobu koja je fizički slabija od njih nemaju mjesta u hrvatskom javnom životu.
Ovo se naravno događa u civiliziranim i demokratskim zemljama u kojima političari imaju predodžbu o tome što su humanost i moral i nisu licemjeri.
U Hrvatskoj smo o tome mogli samo sanjati.
Prije skandala i mučnih sudskih ročišta, javnih svjedočenja njegove supruge u kojima kaže da je on još samo može ubiti, Alojz Tomašević je bio župan Požeško-slavonske županije koji je pjevao na javnoj televiziji.
A danas je župan Požeško- slavonske županije koji pjeva na javnoj televiziji.
Kolinda Grabar Kitarović, koja se ljetos toliko divila američkoj madam generalici, prema Mari Tomašević nije pokazala ni toliko suosjećanja i solidarnosti da je primi i porazgovara s njom.
Točno 20 godina nakon što je Mato Oraškić zvjerski ubio svoju suprugu, njenu odvjetnicu, sutkinju i ranio zapisničarku, Alojz Tomašević je nastupom na državnoj televiziji simbolički ispljuskao svoju suprugu Maru, pokazujući joj javno da ništa svojim istupom nije postigla osim što je sebi zagorčala život, dok on, slavonska lola i baja i dalje pjeva na televiziji, a Branko Uvodić mu se sveudilj divi.
Mandat Kolinde Grabar Kitarović neće ostati upamćen po zalaganju za žene i njihova prava – na njenoj je funkciji što se toga tiče mogao biti i neki muškarac.
U međuvremenu, sve Mare Tomašević koje još žive u ilegali dobile su u subotu, 21. rujna poslijepodne, uoči Nacionalnog dana borbe protiv nasilja nad ženama, jasnu poruku s državne dalekovidnice da trebaju šutjeti i da sa svojim pričama ne izlaze u javnost, da trpe i da ne govore, jer zlostavljači ovdje ne doživljavaju društvenu osudu, nego pjevaju u zabavnim emisijama.
Sudeći po ovdašnjem stanju duha, Alojz Tomašević bi se trebao kandidirati za predsjednika.
Bolje pjeva od Kolinde Grabar Kitarović i od Miroslava Škore, a u Hrvatskoj je to postala presudna kvalifikacija za obnašanje tako važne i ozbiljne funkcije, na koju ne može doći bilo tko. Moraš ipak biti posebna vrsta; da znaš pjevati, a da nemaš nimalo sluha.

Sviđa ti se ova kolumna? Pronađi posljednju u najnovijem broju Glorije!

Foto: Himaya,
Souha Nasri is licensed under CC BY-NC 4.0

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *